Foto: Aleksandar RoknićPočelo je mirno, na Badnji dan. Srbi su se okupili, obukli u crno, stavili fantomke na glave, zgrabili sekire i pošli po badnjak. Seklo se na sve strane, a trofejni mladi hrastovi ukrašavali su skromne pravoslavne džipove. Kolona policijskih vozila pod rotacijom, je pre batinanja i hapšenja nevaljalih blokadera, 2026. započela sečom badnjaka i zavijanjem sirena.
Ovo nije bio jedini konvoj. Širom Srpskog sveta, ogromne kolone verujućih kamiona lutale su ulicama, trubeći kao anđeli s nebesa, sirenama čiji je zvuk, čak i preko mobilnih telefona, uranjao duboko u svaku pravoslavnu dušu. Kamioni su nastavili da trube i tokom badnje večeri, ali i na sam Božić, da bi se zaputili po pošiljku koju je Deda Mraz iz Južne Amerike poslao u Crnu Goru.
Na Badnji dan dobili smo blagovest od gospodara svih Srba. On je, gutajući plamen sveće za žive u manastiru, obećao da nećemo ratovati za Grenland. To smo, eto, izbegli, a odahnuli su Amerikanci, ali i Evropljani. Narod je pohrlio, neko u crkvu, neko na obližnju poljanu, gde su zapalili lomače čiji plamen mogao videti sa Meseca.
Nisu samo lomače gorele, već i crvene baklje, koje su držali ljudi u crnom, sa svečanim fantomkama na glavi. Ovo je tradicija koju svi vole. Radovao se narod zbog neučestvovanja Srba u ratu za Grenland, ali i rođenju Hristovom. Kad je otkucala ponoć, toliko je jako rokalo sa svih strana da su oboreni mnogi rekordi u glasnoći kanonade. Pucali su Srbi petardama, bilo je i okršaja s nebom iz vatrenog oružja, potpalili su vatromet i katoličku crkvu u Novom Sadu, sve kako Bog voli.
Slavljeniku se ovo toliko svidelo da je na Srbiju poslao sneg. O Bože, otkada nije bilo belog Božića! Drveće je od sreće, zajedno sa banderama, padalo na parkirane automobile, ponegde je nestalo struje, pa su domaćini mogli da uživaju u najradosnijem prazniku, poput naših predaka. Pored pomenutih kamiona, zahvaljujući snegu mogli smo da prisustvujemo i božićnom konvoju zavejanih gradskih autobusa na neočišćenim beogradskim ulicama.
Sneg je zaslužan i za kvalitetan TV program. Na taksi kamerama gledali smo Beograđane kako se upoznaju sa kružnim tokom na Trgu Nikole Pašića. Neki od snega nisu mogli da vide nežne obode kružnog toka, visoke pola metra, u koje bi se zabijali i zatim obrtali i po tri kruga, dok se ne dosete kuda su pošli. Zahvaljujući božićnom odmoru gradskih službi, nije se videlo koja traka kuda vodi, pa su mnogi iz pravca Terazija u kružni tok uletali iz suprotnog smera.
Od kružnog toka zabavniji praznični program bila je jedino Ana Brnabić Čale koja na Informeru peva „Vratićeš se vojvodo, na Dinaru ponovo“. Ne kaže se bezveze „mir Božiji“. Za dva dana imali smo samo jedno badnje klanje, jedan božićni masakr, čiji su učesnici, u vreme pisanja ove recenzije, još uvek živi i za sad, nijedno navijačko ubistvo! Ocena Božića: Vaistinu se rodi.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

