Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

Neko je u susjednoj Hrvatskoj lepo primetio kako iz Srbije stiže svinjska kuga, sa namerom da se hrvatske svinje razbole i uginu. Na taj način biće oštećen značajan deo hrvatskog gospodarstva. Ovaj mučki napad izvode, prema određenim nalazima, srpski teroristi, u okviru specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvata već vekovima.

Istina je još luđa nego što susjedi misle. Kod njih će svinje obolele od srpske svinjske kuge biti ubijane i spaljivane, dok se u Srbiji razvija kolektivni imunitet stanovništva, koji će kad-tad dovesti do pokoravanja Hrvatske. Naime, srpske svinje obolele od svinjske kuge, prema saznanjima špijunskih službi, idu pravo u srpske samousluge, a odatle na junačke trpeze.

Srbin jede i uživa. Kada jednog dana virus svinjske kuge mutira i počne da se prenosi s čoveka na čoveka, Srbi će već uveliko biti imuni, a Hrvati nek se slikaju. Svinjska kuga nije jedino tajno oružje hemijsko-biološkog tipa kojim Srbi gađaju Hrvate u cilju njihovog potpunog uništenja.

Da li ste primetili koliko često na granici sa Hrvatskom biva zaplenjeno srpsko voće, obogaćeno posebnim pesticidima? Svako malo. Zamislite koliko ima naprskanog voća koje smo uvalili Hrvatima, a oni ga nisu primetili. I ovde, kao kod svinjske kuge, važi isto pravilo. Srbin jede sve što nađe na pijaci i u samoposluzi, a sve je prskano čime ‘oćeš.

Ovom posebnom kurom hemijskog čeličenja, neki Srbin će se možda i razboleti, ali zato onom koji preživi nikada više nikakva hemija neće nauditi. Ovo ne važi samo za voće, nego i za povrće, pa i za mleko. Jel se sećate kada je aflatoksin bio nešto loše i opasno? E, pa prošlo je dovoljno vremena da ga određeni naučnici počnu smatrati za jedan od važnih hranljivih elemenata u mleku koje mali i veliki Srbi piju.

Kad kažem mleku, treba obratiti pažnju i na onih osamdeset odsto proizvoda na kojima piše „mleko“, a inspekcija ne može da utvrdi šta su. Isto važi i za „med“, „kafu“, ali i mnoge druge namirnice, koje, budite uvereni, ne završavaju samo u srpskim, već i neprijateljskim stomacima. Srbin dovoljno dugo jede „med“ da je zaboravio šta je pravi med, a ako je i dalje živ, to znači da je stekao imunitet. Možemo samo da zamišljamo kako će se neprijatelj provesti kada ude kusao ovakve „namirnice“.

Ne ulaze svi bojni otrovi u stomak, neki ulaze i na pluća. Verovatno ste se, komšije Hrvati, pitali otkud je tri četvrtine dana u godini vazduh u crvenom. Pa od nas! Specijalnim metodama i taktikama, uspevamo da proizvedemo vazduh od koga jedino mi, Srbi, ne umiremo. Dobro, neki i umiru, ali oni su ionako bili predodređeni, da kao slabiji, ne prežive ovaj rat.

Ostali Srbi su živi i polako stiču nadljudsku sposobnost disanja na vazdušne škrge. A kakvu sposobnost vi razvijate kada vam pošaljemo ofanzivni vazduh obogaćen PM2 i PM10 česticama? U ovom ratu ne možete pobediti.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari