Foto: Aleksandar RoknićVest godine su hapšenja od prošlog petka. Još od pada nadstrešnice čekali smo da Tužilaštvo za organizovani kriminal počne da rasvetljava finansijske zločine o kojima svi sve znamo. Znali smo da se milioni kradu na izmišljenim poslovima, znali smo da je organizator krađe državni vrh.
Odjednom, sad to zna i tužilaštvo. Dobro, nije odjednom. Dobro obavešteni pojedinci su za akciju od petka znali dugo pre petka, nedeljama, možda i duže. Ide trač da se u TOK-u ova operacija iz milošte zvala „Porođaj“, pošto se dogodila na devet meseci od pada nadstrešnice u Novom Sadu.
Oni koji su znali da se spremaju ozbiljna hapšenja za pokradene pare na rekonstrukciji pruge, znaju i da se sprema još hapšenja, ne samo za tu, već i druge afere. Priča se da je samo na pruzi ukradeno petsto miliona naših dolara.
Procenjuje se da je vladajuća banda na svim infrastrukturnim projektima u zemlji maznula između tri i četiri milijarde.
Dobro obavešteni tvrde da će ovog puta šesti oktobar trajati pet godina i da će svi državni lopovi da završe iza rešetaka. Oni kažu još da su razmere „našeg“ kriminala tolike da se on preliva na zapad, što je izazvalo najpre pozornost stranih pravosudnih institucija, a zatim njihovu podršku našim.
Znam, sve ovo previše lepo zvuči da bi bilo istinito. Ali, ja volim da se ložim. Ne samo zato što sam po prirodi optimista, nego zato što je od prvog novembra bilo jasno da je pravosuđe jedina institucija koja mafiji što nas je opelješila može da stane za vrat. Studenti, ma koliki da su carevi, nisu u stanju da hapse.
Sad, kad je napokon nešto krenulo, nemam izbora osim da budem optimista dok se ne dokaže suprotno. U tome mi pomažu i paranoici na društvenim mrežama, koji odgovorno tvrde da je sve ovo samo farsa, pozorišna predstava, režimski spin i deo Žvalegine predizborne kampanje.
Mnogo sam uložio u to da provalim gde je logika ovakvog promišljanja. Kako tabloidna kuknjava da je na delu „tužilački državni udar“ odaje da se iza svega krije režim? Kažu da ovo služi da se skrene pažnja sa protesta. Kako, kada je ovaj tužilački udar došao u trenutku kada je protestima očajnički trebalo osveženje?
Kako može Žvalegi u izbornoj kampanji da pomogne dokazni postupak iz koga se vidi da su njegovi prijatelji s kojima je jeo parizer, drpili 115 miliona dolara na projektu čiji je glavni sponzor bio upravo on? Kako mu ide u prilog bilo kakva pravosudna operacija koja, ako se nastavi, vodi pravo do njega?
Odgovor na ova silna pitanja nisam dobio. Samostalno sam došao jedino do teorije da Žvalega može da iskoristi ovu situaciju da zavede vanredno stanje i obračuna se sa političkim neistomišljenicima. Tačnije, može da proba. Ovo je jedinstvena prilika u poslednjih trinaest godina da se osnovano ložimo na to kako je Srbija konačno počela da se zaustavlja na svom putu u propast. Iskoristimo je.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

