Foto: Aleksandar RoknićSigurno se sećate velike bitke koja se pre tačno dve godine odigrala između lažne države Kosovo i lažne države Srbija, kod manastira Banjska. Uf, kakva jaka bitka, naravno, završena pobedom srpskih snaga. Zato je se rado sećamo i već drugi put radno i svečano obeležavamo njenu godišnjicu.
Lažna država Srbija pobedila je u broju poginulih, sa tri prema jedan i ovu pobedu je navijačko krilo pobedničkih oružanih snaga obeležilo tako što je na juriš osvojilo tursko utvrđenje Kalemegdan i tamo pripalilo baklje. Prizor je bio prelep, video ga je čak i Car Lazar, sa nebesa.
Pobeda kod Banjske omogućila je lažnoj državi Srbija da otpočne drugu fazu obračuna sa lažnom državom Kosovo, tako što će Albance namamiti u sve dojučerašnje srpske institucije i kosovske oružane snage da zagaze sve do Gazivoda, nesvesne da se zapravo nalaze u stupici. Kad im za dva do tri veka tamo upadnu srpski oslobodioci, neće znati šta ih je snašlo.
I Državna revizorska institucija se pohvalila značajnom arhivsko-istorijskom građom iz doba čuvene bitke. Građani Srbije dobili su blagovesti da su upravo oni finansirali onu divnu kampanju ulične umetnosti, poznatu kao „Kad se vojska na Kosovo vrati“, kojom je najavljivan odlazak vojske lažne države Srbije u lažnu državu Kosovo, odakle se, posle trijumfa, pobednički povukla tamo odakle je došla.
Pih, samo dvesta hiljada evra dobili su neznani junaci koji su na 1389 lokacija ispisali ovu važnu poruku. Platili bismo mi i mnogo više, tačnije platićemo mnogo više, za sve što oslobodilačka vojska Banjske radi juče, danas, sutra. Jedno veliko hvala bivšem ministru građevine i svetskom šampionu u broju slepih creva, Goranu Vesiću, što je naručio ovaj posao i ulepšao naše zidove.
Kao nagradu za ovu veliku pobedu, jedinica koja je zamalo lažnu državu Kosovo ponovo pripojila lažnoj državi Srbija, dobila je unapređenje. Ovi stasiti momci, verni svom gospodaru, „Aci Srbinu“, angažovani su na komplikovanim i važnim strateškim zadacima, kao što su čuvanje SAO Ćacilend, uz tabanje studentkinja i očeva sa decom na Marakani.
Oni se odnedavno nalaze i u ličnom obezbeđenju „Ace Srbina“, jer ko da čuva najvažnijeg među nama ako ne heroji koje je upravo on porodio. Komandant jedinice, „Milan Srbin“, jubilej obeležava radno. On je otišao u lažnu državu Kosjerić, da mlati Šiptare blokadere, koji su naumili da sruše Srbiju.
Eto, kako je to divno. Ja mirno spavam, a sigurno i vi, jer kako da spavamo, kad znamo ko nas čuva, ne samo od zgubidana i Šiptara, već će nas i skratiti za glavu, ako se uoče blokaderstvo i terorizam u našem ponašanju. Bolje je umreti od ruke naših heroja, nego živeti kao izdajnik, ustaša, drugorsbijanac, gospođa koja pumpa ili studentkinja blokaderka.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

