Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

Dobro, skoro petina, a i Kulačinu tako nekako. Trećeg februara, 2017. emitovana je prva epizoda „prvog srpskog špageti isterna“, Dobar loš zao, na tada, pored N1, jedinoj slobodnoj televizijskoj stanici u zemlji, TV Šabac. Snimali smo je u četvrtak, drugog februara.

Svima pričam ovu priču, pa sam tako verovatno i vama: u noći između srede i četvrtka spopao me proliv kombinovan s povraćanjem i snimanje prve epizode, u kojoj je gost bio Draža Petrović, dovedeno je u pitanje. Ne znate kakav je Nenad Kulačin kad se sneveseli, teško mu je odoleti. Tako je bilo i tad.

Pupak je iz Šapca došao sopstvenim prevozom po mene, pa smo otišli po Dražu, pa nam je auto stao na pumpi kod skretanja za Novi Sad, pa smo ga nekako pokrenuli. Emisiju smo uspeli da snimimo, a posle su mi stomačne tegobe izlečili domaćom rakijom i dimljenom vešalicom.

Ono što mnogo ređe pričam, a nikad nisam o tome pisao, desilo se narednog dana. U petak, 3. februara, 2017, nekoliko sati pre emitovanja prve epizode DLZ, zove me Gedža (neka počiva u miru). Kaže, Mare, Hepiju hitno treba voditelj vikend izdanja „Parova“, mislim da bi ti bio pravi izbor. Kažem mu da ne vidim sebe sa tom stokom, on mi kaže nećeš biti cenzurisan, pričaj šta hoćeš, traži para koliko hoćeš.

Kad mi stignu takve ponude, obično opalim neku astronomsku cifru kako bih bio odbijen (20 hiljada evra za Survivor – uspešno odbijen), pa sam tako odlučio da Hepiju tražim 2500 evra po epizodi, to jest, deset soma mesečno. Žena iz produkcije me zove da odmah dođem u Zemun i potpišem ugovor, a sutra na snimanje prve epizode.

Ja joj kažem javiću vam se malo kasnije i priznajem, neko vreme sam vagao da li da se upustim u to. S jedne strane DLZ i nikakve pare, s druge strane vikend-Parovi i ogromne pare. Pitao sam suprugu šta misli o situaciji u kojoj sam se našao, a nju je pogodilo što uopšte razmišljam o Hepiju. Posramio sam se i opredelio za DLZ – nemirno more, bez para, ali sa neukaljanim obrazom.

Ostalo je istorija, a u više navrata, zamalo i da DLZ postane istorija. Najpre kad je Zelenović pukao u Šapcu, pa kad je Vuletić lupetao o ćevapima, ali i kad sam se nešto šalio s Profitirijem, ne sećam se više šta. DLZ je prva emisija u kojoj je opsovan Sisolini i jedina emisija čiji je voditelj relociran iz zemlje.

Ispočetka naš je moto bio da ćemo trajati dokle god je SNS na vlasti, ali oni su takav užas napravili od zemlje, da će dugo posle njih DLZ biti potreban, ne bi li makar neko u medijima uvek govorio bez zadrške što mu padne na um. Za deveti „rođendan“ u DLZ smo pozvali Bojanu Selaković iz Nacionalnog konventa o EU, kako bismo zajedno proslavili devet godina neprekidne i jasne proevropske orijentacije DLZ.

Uveče, baš kad je epizoda izašla, tačno devet godina posle prvog emitovanja na TV Šabac, Nenad mi je javio da su nam Jutjub kanali, posle pet meseci od hakovanja, vraćeni. Tako to ide u špageti isternu.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari