Foto: Aleksandar RoknićNajveća greška se pravi kada pokušavamo da zamislimo Srbiju kao zemlju od čijeg rukovodstva nešto zavisi. Ne zavisi. Srbija je svačija, ko izrazi želju, ko da više, ko jače stisne, ko glasnije drekne. Četiri stuba o koja se Sisolinijeva vlast na prvi pogled oslanjala su EU, SAD, Rusija i Kina. Dakle, samo Rusija i Kina, a pre svega Rusija.
Ova vlast je sve svoje vladalačke metode preuzela od Putina, ona se Putinu kune, Putin je stalna rubrika u Konjdilomovoj antinovini, Putin je bio u Hramu Svetog Save, Putin je bio na vojnoj paradi, kod Putina je bio patrijarh da pljuje studente, a i Sisolini, na više parada.
Sisolini se deklarativno izjašnjava za ulazak u EU, ali on je od početka Putinov trojanski konj, čak ne ni trojanski, jer je njegov zadatak u ovom delu Evrope očigledan, a lepo ga je opisao Tomislav Nikolić kada je rekao da će u sjajnom evropskom tepihu uvek postojati rupa – Srbija.
Ta rupa ima zadatak da omogući Rusiji da u ovom delu Evrope, a onda i šire, nametne svoj uticaj. To se radi političkim, oružanim i hibridnim sredstvima još od klana Milošević. Ruskom uticaju niko nije odoleo, pa su tako i oni koji su došli posle Miloševića ruskom uticaju praktično darovali NIS.
Posle njih došla je vlast koja je ništa drugo do ruska produžena ruka, koja je Srpsku pravoslavnu crkvu pretvorila u sektu Ruske pravoslavne crkve, a Srbiju u rusku guberniju. Pa dobro, šta sad. Građani Srbije verovatno i nisu za bolje. Aktivno pomaganje Rusiji da destabilizuje sve države koje se graniče sa Srbijom, ipak, dolazi sa određenom odgovornošću.
Ta odgovornost najviše dolazi u do izražaja u ratnim vremenima. Od ruskog saveznika, bratske i zavisne Srbije, očekuje se, sa punim pravom, da bude ruski saveznik i kad prigusti. Od Srbije se očekuje da i ona pati dok Rusija pati. Od Srbije se očekuje da preuzme i neki udarac na sebe, a nikako da se izmiče.
Tako, dok nazovi-državno rukovodstvo Srbije drži javnu otvorenu sednicu na kojoj se Sisolini krije iza Jorgovanke i Malog, a svi zajedno kukaju zbog naše crne sudbine, ruska strana povodom NIS-a aktivira generalnog direktora ove kompanije. Šta ima državno rukovodstvo Rusije da se oglašava zbog problema koje ima njihova firma u njihovoj koloniji.
To će rešiti generalni direktor ili u najgorem slučaju kolonijalni upravnik, a to je Sisolini. Svaka intervencija iznad ovog nivoa, Rusiju će dovesti u ponižavajuć položaj u kome, zauzeta krvavim pirom koji pravi u Ukrajini, mora iz govana da izvlači svog najvernijeg evropskog saveznika. Zato Sisolini čeka da se desi čudo, to jest da se Tramp i Putin dogovore, a da mi budemo kolateralni dobitnik njihovog dogovora. To je njegova strategija.
Ono o čemu, od silnog straha, Sisolini još uvek ni razmišlja, jeste da i ako dođe do dogovora između Trampa i Putina, na red dolazi sukob Amerike s Kinom. Možda čak i pre.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

