Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

„Dragi gledaoci, kao i uvek kada skupština krene sa radom, naša ekipa svratila je do najvažnijeg organa u zemlji, a to je nehigijensko paravojno šatorsko naselje, odmah pored zgrade u kojoj se donose zakoni. Sa nama je jedan od stanovnika ovog objekta od kulturno-istorijskog značaja. Dobar dan i čestitke na proširenju, vidimo da imate neke nove šatore.“

„Dobar dan, hvala. Imamo nove smeštajne kapacitete, trebalo je da malo pojačamo svoje prisustvo, tokom kontrole rada skupštine.“

„Zašto ste vi tačno ovde?“

„Tu smo, pre svega, da se uverimo da se opozicija ponaša onako kako smo zamislili da treba i moram da kažem da mi je jako drago što su poslušni i mirni kao bubice, čak dok govori satnik Bakarec. Pre su svašta pokušavali, pravili frku, palili baklje, glumili budale, a sad su konačno videli da to nema efekta, pa su legli na rudu. Eno ih, mirni su kao mačići bačeni u reku i to zahvaljujući nama.“

„Ima li nekih tačaka na dnevnom redu ove sednice koje su vam posebno važne?“

„Nismo uočili da su izmene Krivičnog zakonika stigle na dnevni red i zbog toga ćemo da izdelimo šamare odgovornima za taj propust. Izmene su od vitalne važnosti da vođenje ljubavi sa drogiranom klinkom, više ne bude silovanje, već obljuba. Što se nas tiče, to uopšte nije krivično delo, kao ni obično silovanje ukoliko je počinjeno nad blokaderkama. No, naša država je tek zakoračila putem prave demokratije, stići ćemo i dotle. Naročito nam je važno i krivično delo blokiranja ulice, za to mora da se leži robija.“

„Ako smem da primetim i vi blokirate ulicu?“

„Mi ukrašavamo ulicu, dakle, razlika je velika. Možemo da se pojavimo bilo gde i bilo kad i dobićemo podršku sisatih burazera, kako tepamo dragim šefovima. Na naše prisustvo moguća je, dakle, samo pozitivna reakcija, a prisustvo već jednog blokadera na pešačkom prelazu blokira ne samo ulicu, već i pravilno rasuđivanje učesnika u saobraćaju, pa može svašta da se desi. Zato, tvorza.“

„Mnogi se žale da nema premijera na ovoj skupštinskoj sednici. Da ga niste videli?“

„Kako nismo, eno ga u onom šatoru tamo, koristimo ga kao otirač za patike. Sigurno nije ni sanjao da će nekada obavljati tako važnu funkciju. Šta će u skupštini, ovde je mnogo korisniji.“

„A šta je u onom šatoru tamo?“

„Slobodno gvirnite unutra.“

„Jao, neko me je udario pesnicom u nos!“

„Eto vidite, kada gurate nos gde ne treba. U tom šatoru je interventna jedinica za obračun sa radoznalim novinarima i novinarkama, obljubu blokaderki i verbalno vređanje poslanika opozicije, koje će, nadamo se, uskoro preći u fizički obračun sa njima, bez obzira na to kako se ponašaju u skupštini.“

„Uf, idem da stavim led na oko.“

„Doviđenja, svratite opet. Mi ćemo biti ovde zauvek.“

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari