Foto: Aleksandar RoknićOno što studentski protest 2024/2025 izdvaja u odnosu na prethodne jeste ogromna podrška univerzitetskih profesora studentima u blokadi. Podsetiću da je, recimo, tokom studentskog protesta 1996/1997 podrška profesora bila stidljiva i delimična, a broj fakulteta u protestu daleko manji.
Toliko su profesori složni u podršci pobunjenim studentima da smo aktuelni protest od početka doživeli studentsko-profesorskim. U TV emisijama i podkastima protest podjednako predstavljaju pobunjeni studenti i protesti i ovakav, nikada ranije viđen, univerzitetski front, značajno je naškodio režimu.
Čelina vlada je pala, Evropska komisija otvoreno je stala na stranu pobunjenih studenata, koji su vozili bicikle u Strazbur i trčali do Brisela. Studenti su uspeli da okupe petnaestog marta toliko veliki broj ljudi u Beogradu da je režim, u nastupu radikalskog sadizma, ispalio na građane plotune iz još uvek nepoznatog soničnog oruđa.
Režim se služio pretnjama, pritiscima, javnim targetiranjem, batinama, čime sve ne, kako bi nekako uterali školsku godinu u njene proširene okvire, ali nije išlo. Stoga su manijačkom uredbom vlade profesori kažnjeni oduzimanjem novca. To nije bilo dovoljno, pa je režim počeo da gura u skupštinu izmene zakona o visokom obrazovanju, kojima će doći do kraja univerziteta kakav poznajemo i uvođenja ćaci-studiranja na privatnim fakultetima bez licence, uz pomoć vaučera koje će studentima izdavati ćaci-vlada.
Ovo je bilo dovoljno da shvatimo kako režim ne zanimaju ni školska godina, ni univerzitet, ni profesori, ni studenti, već samo to da se eksces 2024/2025 ne ponovi dok oni u budućnosti budu isisavali poslednje kapi života iz Srbije. Jedan broj profesora zaključio je kako onda njihova blokada univerziteta nema više smisla, pa su se proteklih dana, a u nedostatku protesta drugih privrednih grana, javile inicijative o povratku na nastavu, u pokušaju da se spasu univerzitet i školska godina, ali i profesori od prosjačkog štapa.
Iako odluke o povratku na (onlajn ili hibridnu) nastavu delu studenata i javnosti možda na prvi pogled deluju kao „izdaja protesta“, to nije tako. Profesori nisu sebični, oni su racionalni. Dali su sve što su mogli, ostalo je samo da skinu gaće, naguze se i crknu, ako nastave kao do sad. Šta ćemo dobiti ako profesorski dela protesta spadne na kamikaze-akciju.
Možda je došlo vreme da studenti i profesori nastave borbu različitim taktikama, da studentski protest postane malo više studentski, a malo manje profesorski, uz pretpostavku da isti oni profesori koji su šest meseci učestvovali u blokadama, neće sankcionisati studente zbog učešća u blokadama. Nijedna strategija protiv ovakve bande ne garantuje uspeh, ali baš zato strategiju treba menjati u hodu, da bi se na kraju odnela pobeda.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

