Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

Nema lepše pojave u društvu nego kad običajno pravo postane zakon. Već duže vreme među predsedničkim dupeuvlakačima običaj je da nazivaju predsednika vrhovnim komandantom, mimo svakog zakona i propisa, ali u skladu sa stvarnim stanjem. Predsedniku je to zasmetalo, pa je naložio donošenje zakona po kome će konačno i formalno postati vrhovni komandant vojske.

Ovo je velika pobeda, kako za nas, tako i za našeg vrhovnog komandanta. Zamislite samo kakve će to mogućnosti otvoriti kada je reč o modernizaciji Vojske Srbije i njenoj borbenoj gotovosti. Za razliku od dosadašnjeg, kilavog komandnog kadra, vrhovni komandant će ubuduće bez oklevanja moći da naredi gađanje iz tenka terorističkih uporišta, kao što su Pravni fakultet ili ETF.

Konačno će se vojska bez milosti obračunati sa neprijateljem, bez obzira na to da li se neprijatelj nalazi u Petoj beogradskoj ili OŠ „Ivo Andrić“, u Rakovici. On može, dok si rekao NIS, da naredi ofanzivu na ova teroristička utvrđenja, a ishod može biti samo jedan – potpuni poraz neprijatelja. Posle okončanja rata protiv terorista-blokadera, vrhovni komandant će se trijumfalno provozati letećim automobilom kroz ruševine obrazovno-terorističkih utvrđenja.

Rat protiv terorista-blokadera je prilika za punjenje budžeta na taj način što vrhovni komandant može narediti jedan specifičan safari. Dobrovoljci iz brojnih zemalja platiće bogatstvo da studentkinje, studente i blokaderske novinare gađaju iz kišobrana i stativa za kameru. Ukoliko bude potrebno, vrhovni komandant će, na osnovu bogatog ratnog iskustva, lično vršiti obuku iz gađanja ovim oružjem.

Vojskom se, kažu neki, komanduje u ratu i miru. Po uništenju blokadersko-terorističkih bandi, vrhovni komandant se može okrenuti mirnodopskim aktivnostima, kao što je vojnički slet svakog petog marta, na nacionalnom stadionu u Surčinu, prethodno nađubrenom kostima terorističkih novinarki. Tamo će goli momci sa puškom u ruci igrati pred vrhovnim komandantom, okretati mu leđa i saginjati se, posle čega će petoricu najuspešnijih pozvati u svoj štab u Jajincima, na raport.

Uskoro počinje obavezno služenje vojnog roka, ah, kakva sreća za mlade regrute. Zamislite, odete u kasarnu, a tamo vas, na jednom od kreveta dočeka vrhovni komandant. On će, u to nema sumnje, često lično nadgledati spremanje kreveta i zajedničko tuširanje. Slaće momke napolje, da goli istrče pet krugova oko kasarne, posle čega će mu se zakleti na vernost u krvi i obući uniforme.

Nema sumnje da će vrhovni komandant zajedno sa mladim regrutima jesti vojnički pasulj i uveče prdeti pod ćebe. Najlepše će biti u povečerje, kad se spusti zastava i ugase svetla. Ne samo što će biti lepih vojničkih šala s vrhovnim komandantom, već će on lično odabrati regrute, koje će ćebovati i nabijati im glavu u čučavac. Jer vojska je disciplina, pre svega.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari