Foto: Radenko TopalovićRanom zorom 21. januara, tek što je svanulo ispod alpskog vrha Piz Vadret (3229m), a pogledi s nešto manje ali ipak dovoljne visine u Davosu (1540m) već su bili usmereni prema 6.000 kilometara udaljenom brdu – Kapitol hil (135m).
Prvi panel prvog dana Svetskog ekonomskog foruma (WEF) počeo je „ranim jutarnjim mislima“ eksperata o uticaju na svetska zbivanja dan ranije inaugurisanog američkog predsednika Donalda Trampa.
Nije se samo prvog dana senka Kapitol hila nadvijala nad Davosom. Ceo ovogodišnji Svetski ekonomski forum „odisao“ je aromom Trampove inauguracije i furioznim početkom njegove vladavine.
Sve oči svetskih političkih i biznis lidera, pristiglih u Davos, bile su uprte u prve najave i prve poteze novog američkog predsednika, jer je Amerika i dalje najveća svetska ekonomska sila od koje zavise kretanja u globalnoj industriji, tehnologiji, energetici, trgovini, finansijskim tržištima, deregulaciji…
Ohrabrujuće je zvučalo predviđanje 70-ak ekonomista, bankara i menadžera okupljenih u WEF zajednici, saopšteno pred otvaranje Foruma, da će američka ekonomija ove godine ostvariti snažan rast, za razliku od globalnog i ekonomskog rasta Kine i Evropske unije koji će i dalje slabiti.
Njihova očekivanja su da će politika Donalda Trampa značajno povući rast globalne ekonomije i dovesti do značajnih promena u industrijskoj, fiskalnoj i trgovinskoj politici i deregulaciji.
Iako nije bio fizički prisutan u Davosu, novoizabrani američki predsednik bio je glavna zvezda koja je diktirala ton rasprava.
Malo koga u Davosu ostavila je ravnodušnim slika/poruka iz Rotonde Kapitola gde tik uz govornicu novog predsednika SAD sedi krem svetske tehnološke elite (Mask, Zakenberg, Bezos, Pičaji, Kuk, Altman, Ramasvami).
Nije to bila, kako su pojedini mediji pogrešno (i zlonamerno) protumačili, potvrda lojalnosti Silicijumske doline novom vladaru, nego najava budućnosti koja se već događa.
Ko je hteo da razume tu poruku, taj se već hvata u koštac s izazovima u sajber prostoru kojim će u bliskoj budućnosti dominirati samo dva algoritma – jedan na američkom engleskom jeziku i drugi na kineskom.
Da bi pojačao korak u tu budućnost Tramp je još pre inauguracije poslao snažnu poruku postavljajući specijalnog savetnika za veštačku inteligenciju. Na to mesto došao je Sriram Krišnan, koji je godinama radio kao jedan od ključnih menadžera za Majkrosoft, Fejsbuk, Tviter i Snap.
Zatim je u inauguralnom govoru obećao američku zastavu na Marsu, što nije oduševilo samo legendarnog inovatora, preduzetnika i najbogatijeg čoveka na planeti Ilona Maska.
„Amerikanac na Marsu“ je projekat koji svojom veličinom i značajem pokreće neslućene inovacije, nove trendove i transformiše mnoge industrije u američkoj ekonomiji doprinoseći njenom rastu.
A onda je dva dana posle inauguracije u Ovalnoj sobi ugostio izvršnog direktora OpenAI Sema Altmana, izvršnog direktora SoftBanke Masajoši Sona i šefa Orakla Larija Elisona koji su objavili da osnivaju zajedničku kompaniju Stargejt za razvoj infrastrukture veštačke inteligencije u SAD, u koju će investirati pola biliona dolara. Tramp je kompaniju Zvezdana vrata nazvao najvećim infrastrukturnim projektom veštačke inteligencije u istoriji.
Očigledno je iz dosadašnjih poteza da je Trampova namera da ekonomski rast podstiče kroz inovacije vođene tehnologijom. A o toj temi raspravljali su ekonomisti, bankari, tehnološki magovi i političari na dva panela („Ponovno promišljanje rasta“ i „Industrije u inteligentnom dobu“) Svetskog ekonomskog foruma.
Nema sumnje da će pažnju WEF-a, i šire svetske javnosti, interesovati sudbina Trampovog regulatornog eksprimenta. Ilon Mask će po odluci američkog predsednika voditi (sa kolegom Vivekom Ramasvamijem) moćnu novouspostavljenu federalnu agenciju čiji je zadatak da analizira efikasnost državne administracije i predloži reforme koje američku vladu treba da učine malom, efikasnom i jeftinom.
I manje sposobnom da se regulatorno meša u ekonomiju i mešetari po tržištima. Što je, inače, san svih američkih (a i šire) libertarijanaca. Rezultati te agencije imaće odjeka širom demokrartskog sveta.
Međutim, Davos ne gleda blagonaklono na sve poteze američke administracije. Jedan od panela bavio se, tradicionalno, brigom o zaštiti planete. Vašington je gluv na takve ideje, što je Tramp promptno demonstrirao napuštanjem Pariskog klimatskog sporazuma (jedan od prvih potpisanih ukaza), dramatičnim povećanjem proizvodnje nafte i gasa (uvođenjem vanrednog stanja u američki energetski sektor), ukidanjem obaveze o polovini električnih automobila na ulicama 2030. godine i najavom suspendovanja Bajdenovih subvencija za kupovinu EV vozila.
To, naravno, s jedne strane znači novo bildovanje mišića američkih naftnih kompanija, a s druge strane ne znači katastrofu za američku industriju električnih vozila, jer je Tramp na Kapitol hilu rekao da će Amerikanci ubuduće moći da biraju automobil koji žele da voze.
Ono što bi moglo da se obije o glavu američkog potrošača (i predsednika države) je Trampova opsesija uvoznim tarifama (carinama), koja je u političkom establišmentu Vašingtona živa još od 19. veka.
Četiri su razloga koje predsednik SAD koristi za povećanje tarifa. Jedan je da štiti američkog industrijskog radnika (od kineskog), drugi da kazni zemlje (Kanada, Meksiko) koje tolerišu ilegalnu imigraciju u SAD i isporučuju drogu (fentanil) na američko tržište, treći da napuni državni budžet i četvrti da naterati strane kompanije da otvaraju fabrike u SAD (nudi im se da plaćaju samo 15 odsto poreza na dobit).
Najava da će s uvođenjem novih tarifa malo sačekati, pokazuje da Tramp još vaga isplativost te mere i osluškuje kritičare koji tvrde da će veće tarife napraviti dvostruku štetu.
Prvo, potrošači će morati da plaćaju skuplju robu. Drugo i mnogo značajnije je što će štiteći visokim tarifama domaću industriju u suštini umrtviti efikasnost, produktivnost, konkurentnost i izvrsnost američkih radnika.
Američka ekonomija najviše je napredovala i postala svetski lider samo onda kad je svoje radnike izlagala inostranoj konkurenciji.
Problem je da će rast tarifa na uvoz stranih roba izazvati kontrameru sankcionisanih država. Taj trgovinski rat mogao bi da bude važan korak u demontiranju globalizacije, jedne od najznačajnijih civilizacijskih pojava druge polovine 20. i prve dve decenije 21. veka.
Biće da je na preventivnom tragu očuvanja globalizacije i smirivanja trgovinskog rata bio i panel u Davosu posvećen „ponovnoj izgradnji poverenja“.
Na sve to američki predsednik Tramp kao specijalni gost trećeg dana Foruma u posebnom obraćanju video-linkom poručio je svetskim političkim i poslovnim liderima: „Sve što želimo je poštenje. Mi samo želimo jednake uslove. Ne želim da Kina iskorišćava SAD“.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

