Foto: Radenko TopalovićAh, tzv. studentska lista! Iako (još) ne postoji, već ima posledice kao proces protiv Jozefa K. i svi o njoj pričaju kao da je finale Eurosonga. Iščekivana kao Godo, samo što je neki čekaju sa nadom, kao što opkoljeni u Helmovom ponoru gledaju u zoru Gandalfovog dolaska, a neki sa strahom, kao Srbi pomračenje Sunca 1999. godine.
Dosta jeftinih poređenja! To što je stvar bizarna, ne znači da nije smrtno ozbiljna. Nevolja kolumniste je što svake sedmice piše pa raste opasnost da protivreči sam sebi. Prednost je što uvek može da kaže da nije protivrečio nego da je stvarnost naprosto, hm, kompleksna.
Sa ovog mesta je poslednjih meseci poručeno da prvog među nama i njegovu svitu narod neće, da je stvar praktično svršena, to jest u terminalnoj fazi koprcanja. Ali je isto tako poručeno da naša prokleta opoziciona čaršija ima priliku da stvar uprska, ponajpre svojim sujetama i surevnjivostima, ograđivanjima i uskogrudošću.
Naša opoziciona čaršija do sada je izuzetno koristila te prilike. Uostalom, tačno nula puta su pobedili vlast otkako je ova zajahala sa namerom da nikad ne sjaše sa narodne grbače, tendera i nameštenja.
Neka ne bude zablude – to što je car konačno ogoljen, pa prinuđen da raspištoljen mlati, hapsi, proganja i unezvereno urla sa svih propagandnih kanala, duguje se u odlučujućoj meri tzv. studentskoj listi. Odnosno izvesnosti da će „plenumaši“ i „blokaderi“, nošeni nezapamćenom masovnom pobunom, sačiniti svoju izbornu listu, te da će ta lista biti popularna i doneti prve neizvesne izbore otkako su ovi zajahali sa namerom da nikad ne sjašu.
Kažu da je lista maltene gotova! La lista existe! Ali čak je i vaš kolumnista, vanredno dobro obavešten, načuo tek nekoliko imena koja jesu i nekoliko koja nisu na listi. I to sve kao rekla-kazala, neozbiljno bi bilo i objaviti.
A i izbori su ko zna kada. Ali, kažem, lista već proizvodi posledice. Kad znate prokletstvo opozicione čaršije, kad znate za sujete i surevnjivosti, ograđivanja i uskogrudost, onda možete tačno da opišete šta će se dešavati narednih meseci, a zapravo je već počelo.
Ukratko:
Zašto ne objave listu? A zašto da je objave? Ko pravi listu? Studenti. Evo moja ćerka studira pa ništa ne zna o tome. Moraju da kriju imena da tabloidi ne bi čerečili ljude sa liste. A zašto bi se krili, neka izađu ponosno? Je li stvarno na listi taj i taj? Gde je ta i ta? Zašto Ninić, Dinić, Binić? A Bakić, Lakić, Rakić? Gde su Majić, Pajić, Gajić?
Stvarno ne mogu da glasam za ovog četnika! A koga hoćeš, ove slugenjare NATO-a? Molim vas, a gde je ovde autentični levičar koji razume Marksa? Zašto neće da pričaju sa opozicijom? Zato što je nesposobna i prodana. Ma nemoj, a ko je držao plamen svih ovih godina? Kako su ga držali, tako nam i jeste. A da nije ovog podmetnuo režim? Nego šta je, evo piše na Tviteru.
Kažu da je taj i taj fakultet stavio veto na tog i tog kandidata! A ovi neće onu. Pa jasno, njima je profesor taj i taj, to je leglo anarhista. A kod ovih sve go fašista. Samo gledaj koga guraju ovi sa N1. A ti bi sa Balkan info nekog? Ma što opozicija ne bi napravila svoju kolonu? Tako će biti veća izlaznost. Nikako, samo jedna kolona, ostali rade za Vučića! Rasuće se glasovi. Piši propalo! Vladaj Vučiću!
Opoziciona čaršija i među sobom često priča režimskim tonom, uvredljivo, oštro. Isključivo. Prvi među nama to odlično zna i te sujete i surevnjivosti koristi kao aikido.
La lista existe! Još pre zaključenja tzv. studentske liste režimska propaganda krenula je u omiljenu subverziju – ne ono kad ogoljenom propagandom ubeđuje svoje, već ubeđene, i one koji će za esenes opet glasati po sl. dužnosti kapilarnog glasa. Nego kad razdoru opozicione čaršije samo daje pelcer, a ovaj se uvek lepo primi.
Pa šta da se radi? Po moemu, studenti vrlo greše što ne uvaže da opozicija postoji i da tamo ima poštenih, vrednih ljudi. Opozicija greši ako misli da u ovoj utakmici treba da igra išta isturenije od levog beka.
Najviše greše ovi iz šire opozicione čaršije, tzv. analitičari, novinari, kulturnjaci, endžioovci i slobodni mislioci koji veruju da je zdravo i uputno i bitno da svih 250 kandidata sa famozne liste budu baš po njihovoj volji.
Čak i tako, sa kolonom ili dve ili tri, sa divovskim sujetama i uverenošću u sopstveni genij, bitka se može dobiti ukoliko se malo spusti lopta. Ako se ponekad ugrize za jezik i sačuva cilj na umu.
A cilj je, ne znam to jednostavnije reći, da jednog dana sve naše surevnjivosti i sujete, ideološka uverenja i političke razlike buknu na zdrav način, da se raspravljaju u parlamentu i na slobodnim medijima, da to bude stvar ozbiljna, važna, ali ne, kao sada, borba na život ili smrt.
Druga mogućnost je da prvi među nama i njegova svita lepo nastave da vladaju, mlate, hapse, progone i unezvereno urlaju sa propagandnih kanala, a da mi, u prokletoj opozicionoj čaršiji, na ovo malo slobodnih medija i na Tviteru, nastavimo takmičenje u lepoti, pameti i umetničkom dojmu.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

