Mnogo zuji, malo meda daje 1Foto: Radenko Topalović

Godina za nama će ostati upamćena po čitavom nizu neverovatnih laži, manipulacija i debaklima na međunarodnom planu. Sve je to rezultat „zujanja“ jednog čoveka koji se prvi put, na prvi način suočio sa stvarnošću.

Prvu „akciju“ koju je predsednik države izmislio bila je ideja o jeftinim stanovima za mlade. Sada se toga retko ko seća, ali predsednik, koji se hvali time kako dobro poznaje sve i svašta, očigledno nije dobro pročitao i shvatio ovaj mladalački bunt. Potcenio je mladost Srbije. Mislio je da tako jadno, bedno i jeftino može da kupi omladinu svoje zemlje. I doživeo je fijasko. Niko živ se nije upecao, a oni koji su pokušali da realizuju ideju o jeftinim stanovima za mlade suočili su se sa bolnom stvarnošću da mogu da kupe samo novogradnju na teritoriji Ekspa.

Kada je i on shvatio da mladi ljudi nisu na prodaju, onda se okrenuo starom i dobro oprobanom receptu – nacional-patriotizmu. Započeo je kampanju o tome da protesti koji su zbog pada nadstrešnice pokrenuti u Novom Sadu za cilj imaju otcepljenje Vojvodine. Ova debilna ekspresija nastala u PR labaratoriji „mornara neplivača iz Patagonije“ bila je toliko tragična da je morao da pređe na nešto drugo što će on da odbrani i pobedi. Radi se o izmišljenoj obojenoj revoluciji.

Od početka protesta, studenti su insistirali na svojim zahtevima i ni u jednom od njih nije bilo reči o promeni vlasti. Mnogima u Srbiji je to smetalo, ali studenti su uporno insistirali. Čak i kada nas je na ulicama glavnog grada bilo nekoliko stotina hiljada, nikome nije pala na pamet ideja da nasilno preuzme vlast. Sada on gusla o tome da je to bila namera, da se razgovaralo sa visokim predstavnicima vojske i policije, a on mukica je spao na Krička, onog drugog, i traktore. Dobro, bilo je tu i zvučnog oružja koje nemamo, pa imamo, ali ga nismo koristili. Ostaće upamćen po tome što je svoju paranoju odbranio traktorima i zvučnim uređajem.

E, onda, kada nas je konačno pobedio, tada je obećao da će obojene revolucije pobediti svuda u svetu i u tu svrhu će da napiše knjigu. Ko zna šta ga sprečilo da je objavi za Vidovdan, kako je najavio na jednom od svojih besmislenih skupova koji su jedino doveli do toga da su malo podigli standard autoprevoznicima i lokalima brze hrane. Kasnije je rekao da će je sigurno objaviti do Nove godine. Ako nas ne bude iznenadio u foto-finišu, ostaće bez placa na istoku Srbije koje je oplanirao da kupi od honorara.

Šta se onda dešava? Sada kada je pobedio nepostojeću obojenu revoluciju, valja tu pobedu da učvrsti i da nastavi dalje. Kako? Pa, uz novi pokret koji će da okupi sve one koji su za Srbiju, kojima je Srbija u srcu i oni koji se bude i sa Srbijom na usnama uključujući i onog Uglješu Mrdića.

Nikada niko u istoriji Srbije nije više puta najavljivao osnivanje, a da se to nije desilo, neke organizacije poput predsednika Srbije. Evo i ovde u mom kraju su neki momci uspeli da formiraju Fudbalski klub „Benska Bara“, ali predsednik Srbije nije uspeo da formira taj pokret. Doduše, promovisao je budućeg člana tog pokreta i najvećeg ovogodišnjeg „mučenika“ Đuru Macuta u premijera. Davno nije pomenuo taj pokret, biće da od toga nema ništa, jer sem Vulina, Zavetnice i Šešelja, niko u taj pokret ne bi nogom kročio.

Desilo se to da je predsednik Srbije svima stavio do znanja da je najobičnija kukavica. Ne sme da raspiše izbore. Čovek koji je nebrojano puta zbog svega i svačega izlazio pred birača, ovoga puta se ukakio od straha. Jeste da je pobeđivao sa 50% plus na svim lokalnim izborima koji su se desili u međuvremenu, ali se nijednom, u pravom smislu reči, nije susreo sa studentskom listom ili organizacijom, niti sa kampanjom u punom kapacitetu koju je on primenjivao.

U kukavički potez spada i Ćacilend. Kako nas je samo varao i lagao o tom jedinom zakonskom skupu. Po slovu Zakona, javni skup koji se prijavi mora da ima taksativno navedeno vreme trajanja, a po istom slovu zabranjeno je imati javno okupljanje posle 23 sata. Ćacilend je poluzatvoren tek pre dva dana. Lagao nas je sve vreme.

Godina za nama će ostati upisana u istoriji i po tome što se predsednik države više puta obraćao javnosti od broja dana u toj istoj godini. Na taj način je „peglao“ situaciju i pokušavao da sanira štetu. Kukavica bi voleo da izbori budu krajem sledeće godine, ali ko može da mu veruje.

Utisak je da kada čuje reč „izbori“ odmah dobije napad histerije i nekontrolisanog stanja u kojem strada svet oko njega. I da se razumemo, sem straha od gubitka vlasti, ne postoji ni jedan jedini razlog što nije raspisao izbore. Svestan je da bi u tom slučaju morao da „abdicira“ sa mesta predsednika Srbije, da pronađe novog kandidata za tu funkciju u sopstvenim redovima, i da se kandiduje za premijera. Potpuno mu je jasno da na svojoj strani jednostavno nema nikoga ko bi mogao da pobedi, makar i kišnu glistu, u prvom krugu predsedničkih izbora. Drugi krug je velika kocka čak i za takvog izbornog kockara i prevaranta kakav je on. Poučeni majkom istorijom, jasno je da se u Srbiji vlast menja na predsedničkim izborima.

S druge strane, pritisak za raspisivanje vanrednih izbora nije na očekivanom nivou, ali tako je to kada smo toliko razmaženi i nespremni da se odreknemo svog komoditeta.

Kada je reč o međunarodnom planu, tu je situacija dosta jasnija. Nije video Trampa, najavljivao čak tri susreta u prvoj polovini godine, a onda se povukao. Doveo nas je do toga da je Vašington uveo sankcije NIS-i i usvojio Zakon o stanju demokratije u zemljama Zapadnog Balkana. Putin ga je odjavio za NIS, dok je predsednik Srbije državu doveo pred energetsku provaliju vodeći više računa o Moskvi nego o sopstvenoj državi. Evropsku uniju je sam otkačio i zahvalio se na poverenju. Sujetan, onako kakav jeste, nije mogao da pređe preko činjenice da su Crna Gora i Albanija na pragu EU, a Srbija u rangu sa Gruzijom. Sa Kinom se još drži i to samo zahvaljujući tome što je toliko skinuo gaće da dalje nema gde.

I tako smo došli do kraja godine, a da nismo uspeli ni da pobrojima sve laži i obmane kojima se čvrsto držao za vlast u proteklih godinu dana. Mnogo je zujao, a malo meda dao. Svoj opstanak je vezao za svoje laži. Jedini pravi saveznik mu je Informer. I to govori o stepenu nenormalnosti kojim je okružen i čiji je epicentar. Tom čoveku, jednostavno moramo svi do poslednjeg da pomognemo da shvati će njegov odlazak sa vlasti i njemu omogućiti ozdravljenje kao i što će cela Srbija imati priliku da posle tog čina postane zdrava i slobodna.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari