Foto: Radenko TopalovićAleksandar Vučić je, po svoj prilici, rešio da ide na sve ili ništa. Na tom svom putu, očigledno misli da može da računa na apatiju, nezainteresovanost ljudi, razočarenje u proteste, ali i na one „neutralne“. S tim u vezi, krenuo je u jezivu osvetu i još goru kampanju.
Mnoge škole su dobile nove direktore koji su apsolutno neprihvatljivi po bilo kojem drugom principu sem onom najvažnijem – partijskom. Još je veći broj nastavnog kadra dobio otkaze zbog neposlušnosti. Mi ćutimo i boli nas uvo, jer se nije dogodilo nama. Ne znam sa kakvom lakoćom to prihvataju kolege koje su ostale na poslu i do juče sa njima delili hleb. Svestan sam da ne može samo prosveta da se buni, ali oni bi morali makar da pokrenu bunt. Ako ništa drugo, onda barem zarad svojih kolega koji su ostali bez posla, koji bi, takođe trebalo da budu glasniji.
Vučić je pokvareni kabadahija koji se iz petnih žila trudi da ostane na vlasti, a da pritom ne prašta. Zato je i krenuo u obračun sa svima. Između nekoliko podeljenih štapova, ponudi i po koju trulu i izgrizenu šargarepu. Sada je to ponovo legalizacija koju je „sproveo“ i početkom svoje vladavine.
Ovakvim svojim ponašanjem uveliko pobija tezu koju smo nedavno čuli, a to da je „Aleksandar Vučić, apsolutno, najozbiljniji političar na Balkanu u poslednjih 20 godina, čovek koji ima plan, koji ume da ga realizuje i koji ne preza ni od čega“. Ovo je više vapaj i apel za primećivanjem, nego empirijski utemeljena politička teza. Vučić, pre svega, uopšte nije ozbiljan političar. On je najobičniji dripac koji je zajahao srpsku državu i javnu scenu sa jeftinim, po sebe, populizmom. Pre bi moglo da se kaže da je srpski narod apsolutno najneozbiljniji narod na Balkanu, jer već 14 godina trpi nedoraslog čoveka na vlasti.
Vučić je razorio ono malo političkog života i demokratskih načela kojih je Srbija uvek bila siromašna. Svakoga ko je malo podigao glavu proglašavao je ubicom, lopovom, žutim ološem, sada blokaderom. Dovoljno je da se setimo kako je prošao Saša Janković Dok je predstavljao smetnju bio je „Sale Prangija“, a kada se povukao iz politike, prestala je i kanonada napada na njega. Dragan Đilas da se sutra povuče, nikada više iz naprednjačkih usta ne bi čuli da je lopov. Takvo ponašanje nekoga ko je dirigent političkih tokova u zemlji nije ni pametno ni ozbiljno, već prostačko i nedemokratsko. Nijedan diktator, pa ni ovaj naš, nije ozbiljan, već neko ko gazi preko mrtvih, preko svakog načela slobode i pravde, sa jedinom idejom u glavi da opstane na vlasti.
Taj „najozbiljniji političar na Balkanu“ redovno skida gaće pred svima pred kojima je to potrebno. Spreman je na sve. Komunicira sa narodom uz pomoć laži. To ga ne čini ozbiljnim, već očajnim. Mi smo ti koji smo mu to dozvolili. Nismo imali snage, znali i umeli. Lakše je pognuti se, primati neku apanažu, preživeti ovo zlo i nadati se da će neko drugi da uradi ono što bi trebalo.
Samo u ovoj godini, svoju ozbiljnost je pokazao tako što je pokušao da kupi studente sa jeftinim kreditima. Ti krediti više ne postoje ni u njegovom malom mozgu. Akcija sa sniženjem cena, odnosno marži u trgovinskim lancima, doživela je fijasko i pre nego što je počela njena realizacija 1. septembra. Sada kreće u akciju legalizacije, nadajući se da će povratiti malo ugleda što svakodnevno gubi. Opsenar koji traži spas u čaši, a onda tako nakrivljen stane pred kamere.
Ono gde jeste više nego ozbiljan, jeste namera da uništi Srbiju do poslednjeg cvonjka. Ako je u njemu ostalo iole malo normalnosti, verovatno kapira da se na njegovu političku sudbinu, polako, ali sigurno, stavlja tačka. Poslednja dva istraživanja govore o tome da je njegova stranka na 35,36 odsto podrške, dok je i dalje imaginarna studentska lista na 39. Ne verujem da i on nema takve rezultate. Polako dolazimo do brojeva za koje je pre desetak godina rekao da će se sam povući iz politike ako padne na taj nivo. Rekao je to 2015. godine, a broj koji je pomenuo je bio oko 30 odsto.
Elem, očajni su i tragikomični pokušaji Vučića da produži svoju vlast, barem do specijalizovane izložbe EXPO. Najozbiljnija politička snaga na Balkanu, u ovom trenutku, jesu upravo studenti i svi oni građani koji deset meseci stoje u odbranu države, pravde i slobode. Jedan diktator sa Temua nije sposoban bez laži i prevara da im se suprotstavi i to će ga koštati bolnog pada sa vlasti.
#izVucicemose
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

