Zatišje, pa akcija 1Foto: Radenko Topalović

Svi se kao nešto pitamo šta će to da usledi posle reči predsednika Srbije „zatišje, pa akcija“, a neće se desiti ništa. NJegove reči apsolutno više nemaju značenje. NJima više ne može nijedan opštinski odbor svoje stranke da razuveri o stvarnosti u kojoj se nalazi.

Sećamo se kako je posle decembarskih izbora 2023. godine rekao da će do pravoslavnog Božića da objavi svedočanstvo o umešanosti stranih država u srpske izbore. Ne da nikada nije objavio, nego ga niko više nikada nije ni pitao kada će i zašto nije obelodanio ono što je najavio. Da ne govorimo o tome koliko je puta pobedio nepostojeću „obojenu revoluciju“. Biser je i njegova najavljena, a nikada napisana knjiga do Vidovdana ove godine – “Kako sam pobedio obojenu revoluciju”.

Koliko je naš predsednik razmontiran od stvarnosti i realnosti dovoljno govori podatak da nam uvaljuje kulen od 2.600 dinara za 2.000, a koji u stvari košta 1.600 dinara. Ništa mu ne polazi za rukom i ovo je lekcija koju svi političari moraju da savladaju. Jednostavno, ne mogu onoliko koliko hoće. Ne biva.

Šta je predsedniku preostalo? Koliko vidimo, policija je u rasulu. Za takvu situaciju su, naravno, i sami krivi. Dozvolili su sebi da budu dekor kriminalne organizacije pod izgovorom – samo izvršavam svoja naređenja. Onog trenutka kada ih je predsednik Srbije spustio na nivo naoružanih babasera naprednjačkih stranačkih prostorija, tog trenutka su prestali da predstavljaju bilo kakvu vrstu autoriteta.

Ko više da Žandarmeriju smatra ozbiljnom kada joj je nametnut posao čuvara stranačkih kancelarija? Za vernu službu Srpskoj naprednoj stranci, pojedini policajci su nagrađeni vatrometom, kamenicama, petardama i vodom puštenom iz creva za zalivanje cveća, iz tih istih kancelarija koje čuvaju. Nijedan od tih napadača na policajce nikada nije priveden, isto kao i navijači Crvene zvezde koji su se ispred stadiona sukobili i tukli sa policijom zbog čega je predsedniku, kako je rekao, narušen duševni mir.

Veliki broj pripadnika MUP-a je na godišnjim odmorima i bolovanjima. Predsednik Srbije preostale razmešta širom Srbije, jer ih nema dovoljno. Tako u Beogradu građane tuku Valjevci, u Valjevu oni iz Prijepolja i Priboja, u Novom Sadu bog te pita odakle.

U Šapcu, primera radi, policija koja čuva naprednjake je iz Šapca i nema problema sa građanima. Nisu oni predmet nezadovoljstva i besa. Nijedan od njih nije podigao palicu na svoje sugrađane. Zato će, kako se priča po čaršiji, uskoro da bude smenjen načelnik policije u gradu na Savi.

Vojska, takva kakva jeste, tek neće moći da krene na građane. To je ista ona vojska čiju smotru najelitnijih jedinica vrhovni komandant posećuje sa razdrljanom košuljom i u patikama. Na sve to, predsednik Srbije je Vojsci Srbije oduzeo plato ispred Skupštine Srbije za promociju mladih oficira.

Predsedniku Srbije preostaje samo da direktno krene u okršaj sa građanima tako što će svoje stranačke falange da obuče u uniforme, podeli im oruđe i oružje i krene u masovna hapšenja svih onih koji mu smetaju i koji ga na bilo koji način kritikuju. Ta sila svakako ne može da bude mnogo jača od ove kojom smo svedočili prethodnih dana, jer ono što ona izrodi višestruko je jače od onoga što je prethodilo. Da nam je neko rekao pre nekoliko meseci da ćemo da se vijamo po ulicama sa naprednjacima i pandurima, malo ko bi verovao.

Može i da smeni sve direktore škola, ustanova, dekane fakulteta, rektore Univerziteta, uruči otkaze svim profesorima, nastavnicima, učiteljima, inženjerima, glumcima, pogasi sve medije koji mu ne odgovaraju… I šta će time da postigne, samo još veće i agresivnije proteste.

 

Sve mi se, međutim, čini da će pre da usledi zatišje sa strane, konačno, ujedinjenih građana i studenata, a onda svi zajedno, osnaženi početkom nove školske godine i povratkom sa odmora, krećemo u novu akciju u kojoj se plašim da izbori više neće biti opcija. Ti kada onako krvnički prebijaš maloletnu decu u Valjevu, izabrao si sve drugo sem izbora kao opciju za izlazak iz krize.

Ovaj što nas je zajahao, milion je puta pokazao i dokazao da je nedostojan trona na kojem sedi i kao takav biće zapamćen u istoriji. Svakim novim prebijanjem, hapšenjem, vređanjem i histerisanjem dodatno nas poziva na ulice.

Srbija gori, a on nam uvaljuje kulen. Parizera, očigledno, poput njegove stvarne vlasti nad situacijom u kojoj se nalazimo, više nema. I parizer i vlast su se istopili poput sapunice.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari