Kako vratiti duha u bocu 1Foto: Miroslav Dragojević

Zapravo, pitam se kako vratiti duh u bocu.

Duh vremena.

Čini mi se da je nemoguće.

Kao i mnogi drugi izumi, i ovaj se otrgao kontroli.

Zabrana korišćenja društvenih mreža do 13, 15, 16 godina izgleda mi kao propali pokušaj da se zauzda ljudska priroda.

Plus, kažnjavanje onih koji su najmanje krivi, što je osnovni vid kažnjavanja u našoj civilizaciji.

Recimo, umesto da se pred sud izvode ljudi koji posežu za decom kao seksualnim objektima pa ih mame i manipulišu njihovim neiskustvom, zabrana se nameće deci.

A „seksualni predatori“ se vrte po malim ekranima i ucenjuju.

Pritom, sama sintagma je, kao i mnoge koje opisuju zločince, podmukla, tj. iza nje se krije naša podmuklost.

Iako je „predator“ neko ko povređuje slabije, on nosi i duge elemente značenja: moć, na primer, ili snalažljivost ili, ako se zadržimo na životinjskom svetu, čak i održavanje ravnoteže u prirodi.

Imamo i „finansijske predatore“.

Oni fino zarađuju na novim i starim društvenim mrežama, platformama, aplikacijama i ostalim izumima Industrije 4.0.

Duh vremena, taj monstrum koji je napustio bocu i progutao sve živo oko nas i nas, kaže: još i još i nikad nije dosta zato što može još, on svakako neće odustati od profita i pozicije predatora.

Deca su opet kolateralna šteta.

Naučili smo ih da je ovo doba informacija koje možemo da pokupimo na klik i da je svet globalno selo i da je moć na Instagramu stvarna moć i da broj lajkova pokazuje koliko smo vredni.

Sad smo se setili da ih učimo drugim vrednostima.

Taj veliki „otac porodice“ – onaj deo društva koji odlučuje i kroji pravila – pokazuje ozbiljne znake nekog psihološkog iskliznuća.

Nisam sigurna da će ograničenje uroditi plodom.

Već sad deca znaju mnogo više o izbegavanju prepreka u digitalnom okruženju.

Nadmudriće nas sve.

Naravno, zajedno sa grupom raznovrsnih predatora s kojima su, nažalost i ne po svom izboru, u sistemu.

Poverenje i edukacija, to je rešenje.

Ali distribucija bi trebalo da bude ovakva: edukacija za roditelje, a poverenje za decu i roditelje.

Međutim, koliko su roditelji spremni da uče, ovde umnogome od svoje dece, a koliko su zreli da izgrade poverenje sa decom, sve je to pitanje.

Osim toga, prvo oni moraju deci da pokažu da postoji stvarni svet i u njemu vrednosti, lepota, kontakt, prihvatanje.

Nije to mali zadatak.

 

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari