PM 2.5 izazov 1Foto: Miroslav Dragojević

Pred kraj godine, bar za mene, jedna od važnijih tema je kako disati.

OK, možda pre šta disati ili kako izbeći disanje.

Kao mala sam vežbala nedisanje, dakle koliko mogu da izdržim bez vazduha, potencijalno roneći, iako nikad nisam baš stvarno ronila.

Nisam pokazivala zapažene rezultate.

Da sam se predala treniranju nedisanja, možda bih sad imala manje problema, imala regularan srčani rad i pila manje kafetina.

Možda bih bila fokusiranija tokom decembra, januara i februara kad ne duva košava.

Ovako… pa, dišem kad moram, a to je zabrinjavajuće često.

Vraćala sam se sinoć kući Karađorđevom.

Sve je bilo utonulo u smesu PM 2.5 čestica.

Iz te otrovne magle samo su šljaštele reklame kockarnica, goropadno, ponosno.

Iskreno, nisam znala da imamo toliko slot klubova.

Valjda tragamo za srećom, svako na svoj način.

Bilo nas je malo na ulici, kola su izranjala iz PM 2.5 zavese, upirala reflektore u mrak i tako otkrivala radove na ivičnjacima.

Hvala im, pala bih bar pet puta da mi nisu pokazali prepreke nadomak zapuštenih šina.

Napadale su me slike razjedenih pluća i zakrčenih krvnih sudova.

Skoro sam čula svoje srce koje u ropcu moli: izvuci me odavde, spasi nas.

S tugom sam morala da mu ponavljam: izdrži, izdrži.

Usporila sam hod kako bi mi trebalo što manje vazduha, kakvog takvog.

Ali, kao što sam već napomenula, ne postižem zadovoljavajuće rezultate u nedisanju.

Izvadila sam telefon da se utešim izveštajem sa terena, jer… možda preterujem, možda nije baš tako strašno.

Ne, ni to mi nije uspelo.

Bilo je strašno, opako crveno i to na aplikaciji koja ume čašu da vidi polupunu.

Uzela sam taksi, zdrave navike, kao što je bez sumnje hodanje, upražnjavaću kad ogreje mart.

Mada i tad ima običaj da se zacrveni, a, bogami, i pređe u sumornije boje.

Čula sam jutros da je u Nju Delhiju zagađenost daleko gora nego kod nas, bar duplo.

Ne radujem se tuđoj nevolji, ali tad mi je pala na pamet modifikovana rečenica Duška Radovića: ko se jutros probudio u Nju Delhiju s pravom može da zavidi onima koji jutarnje udahe uzimaju oko Slavije ili umornog velikog župana čija se odora od kolena gubi u magli.

Šuška se o košavi.

Nadam se da će nam doći u goste i ostati koliko god može.

 

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari