Foto: Radenko TopalovićŠta sve ljudima i konzumentima potrošačkog društva ne pada na pamet. Nije nam dovoljan „crni petak“ („black friday“) već imamo i „tužni ponedeljak“, koji neki prevode i kao „plavi“, („blue monday“), zvanično najdepresivniji dan u godini, koji „pada“ trećeg ponedeljka u januaru. Meni, doduše, kada čujem „Blue Monday“ na pamet padne verovatno najveći hit britanske grupe Nju order iz osamdeset i neke. LJubitelji muzike osamdesetih sigurno se sećaju tog elektro zvuka, pojačanog snažnim basom i bubnjevima. Pesma nema veze sa mitom o najdepresivnijem danu, koji kao i svaki mit ima malo istine i mnogo mašte.
Sedeo tako nekog dana 2005. godine britanski psiholog Klif Arnol u svojoj kancelariji, radnoj sobi ili nekom drugom ležernijem okruženju. Angažovala ga neka poznata turistička agencija da im poboljša marketing. On onda kao osmislio neku formulu kojom je izračunao kog se dana u januaru ljudi osećaju najtužnije. Zašto baš januar? Praznici prošli, pare se potrošile, napolju hladno, u Britaniji često kišovito i kako da čovek ne bude depresivan? Jedino što može da mu popravi raspoloženje je da razmišlja o sledećem odmoru, suncu, plaži…
Onda uleće navedena agencija da, možda uz sniženje, ponudi aranžmane i posete sunčanim delovima sveta, gde sunce stalno sija, plaže peščane, more toplo. Agencija u međuvremenu propala, Arnol se odrekao svoje formule, za koju su psiholozi i stručnjaci za mentalno zdravlje odmah rekli da nema veze sa naukom već da je marketinški proizvod. Ali, ideja o najdepresivnijem danu u godini je preživela. A i mi preživesmo još jedan „blue monday“ koji je ove godine bio 19. januara.
U Švajcarskoj sigurno znaju za „blue monday“, jer kod njih, na prvi pogled, nije depresivno već bogato. Ponekad ih požar iznenadi ili neka snežna lavina, ali retko. Za depresiju ne znaju u Davosu u kome se na Svetskom ekonomskom forumu pod sloganom „Duh dijaloga“, okupio silan moćan svet. Došli i „naš“ predsednik Vučić i američki Tramp. Da li će se sresti? Pre Trampovog dolaska u Davos, mediji objavili njegovo pismo norveškom premijeru , „dragom Jonasu“, kome kuka što nije dobio Nobelovu nagradu za mir. Šta je jadnije, što lider najmoćnije zemlje sveta, očigledno sumnjivog socio-psihološkog profila, kuka što nije dobio Nobelovu nagradu za mir, kao dete kada mu neko uzme loptu, koja i nije njegova, ali mu se baš dopala. Ili to što predsednik SAD ne zna ko dodeljuje Nobelovu nagradu za mir? A smejali smo se kada je tadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić pisao kraljici Elizabeti Drugoj.
Tramp nije dobio Nobela, pa opet „bacio oko“ na Grenland. I ne odustaje, ne haje na mišljenje razumnih ljudi, međunarodno pravo, protivljenje Grenlanđana, Danaca i ostalih Evropljana. Na pomolu i raskid višedecenijskog evroatlantskog saveza, ali što se kaže dobar razvod je bolji od lošeg braka. Pogotovo kada je jači član bračne zajednice agresivan i nasilan. A „stara dama“ Evropa i ne mora dugo da bude sama. Tipujem da bi joj približavanje nekada mrskoj i dalekoj Kini odgovaralo iz više aspekata.
Prosto da nam bude drago što nismo direktno uključeni u ovu zamršenu i globalno opasnu krizu. Kod nas skoro pa relaksirano. Nastavlja se sednica Skupštine o setu izmena pravosudnih zakona koji će zakucati još jedan ekser u kovčeg pravosudnog sistema Srbije. Amandmani usvojeni na „Mrdićeve zakone“, gle na „tužni ponedeljak“, omogućavaju vlastima da tužilaštva stave pod kontrolu i zaustave pokrenute istrage. Izbile nove rasprave opozicije i studenata. Postignut dogovor o prodaji NIS-a mađarskom MOL-u… Lepota. Tramp u svetu, Vučić u Srbiji. Kako da čovek ne bude depresivan, tužan i očajan? Ali ne dajmo se. Sunce i more nas čekaju. Samo da pare skupimo.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

