Izgleda da je neko rešio da doaka našem Gospodaru, Džemsu „Dačić“ Dinu, direktoru policije Veljoviću i – vidi ovo – patrijarhu Irineju.

Onomad su bili u opasnoj blizini oružja, ali je, tvrdi zvanična verzija, omanuo terorista. Da se razumemo: ne treba se s ovim šaliti, Srbija je zemlja sa raskošnom istorijom političkih ubistava, ali ne mogu a da ne primetim neke nesuvislosti u milicijskom saopštenju.

Da krenemo od početka. Upozorenje da se spremaju atentati „stiglo je SMS-om na telefon jednog visokog funkcionera policije“. Idemo dalje. „Poruka“, tvrdi Saopštenje, „po sadržini nije preteća, već upozoravajuća. Nju je uputio neko ko je upućen u dešavanja u podzemlju, i do koga su stigle informacije o pripremi atentata“. Atentat će, saglasno SMS-u, „za razliku od onog planiranog u Banjaluci, biti manje spektakularan.“

Idi, beži! Šta to znači „manje spektakularan atentat“? Da li to znači da će atentator biti nenaoružan ili da će asasinacije obaviti u nekom intimnom ambijentu? Ovo su takozvana retorička pitanja? Pravo, međutim, pitanje je: šta, more, radi Ozna, iliti u novogovoru – BIA? Neće valjda biti da se policija uzda u Fejsbuk, SMS i Tviter. To su ekstremno nepouzdani mediji. Svaki šaljivčina u svakom trenutku može bilo kom visokopozicioniranom milicajcu poslati poruku „ubiše knjaza“. Može, bato, ali ne bi se taj nanosio mobilnog telefona. Taj bi vrlo brzo završio kao sadržaj konzerve mesnog nareska. Što se našem esemesdžiji očigledno nije dogodilo.

Hajde da pretpostavimo da je pošiljalac upozoravajućeg SMS-a osoba koja uživa poverenje narodne milicije – da je, narodski rečeno, cinkaroš – ali i cinkaroši ponekad znaju da budu šaljivčine. Opet kažem: stvar nije nimalo komična, naš Gospodar ima puno dušmana, roknuli bi ga i mnogi iz njegove stranke, da ne širimo priču. Razumem i to da su se Džems Din i Veljović zamerili „kriminalnim strukturama“. Ali, braćo Srbi, kome na kriminalnoj i političkoj (gde li je tu razlika) sceni smeta kaluđer u dubokoj starosti? Nema ni deset godina otkako je Đinđić ubijen, ali sa njim u paketu nije išao patrijarh Pavle, a narodna milicija nije mnogo polagala na SMS-ove.

Otuda mi cela ova priča – uz dužno poštovanje policijske procedure koja nalaže da se sve proveri – liči na ofucanu teoriju zavere saglasno kojoj postoji neka mračna sila rešena da srpski narod obezglavi u duhovnom, političkom i policijskom smislu. SMS o tome ništa ne govori, ali iz sadržaja provejava duh insinuacija da su u celo zamešateljstvo umešane „antisrpske snage“. Što pada u vodu ako se prisetimo da su Đinđića ubili Srbi. I to oni „sa dna kace“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari