Novak Đoković, Foto: EPA/ALEX PLAVEVSKINovak Đoković, najbolji sportista Srbije svih vremena, po mnogima i najbolji teniser sveta svih vremena, bio je donedavno i najbolji ambasador Srbije u svetu.
Međutim, kada je podržao studentske proteste postao je u Srbiji „persona non grata“. Predsednik ne želi ni da pročita njegovo ime koje je napisalo jedno dete, pod nerazjašnjenim okolnostima ostao je bez teniskih terena u Beogradu, Srbija je ostala i bez ATP turnira…
Kada je i javno podržao Dijanu Hrka, majku koja već osmi dan (nedelja) štrajkuje glađu tražeći „samo“ istinu o smrti svog sina pod nadstrešnicom novosadske železničke stanice, Đoković je doživeo i to da ga Dragan J. Vučićević „novinarska gromada“, dobitnik nijednog priznanja (izuzimajući ona od njegovog predsednika i po njegovom nalogu) nazove „propali teniser“.
Novak Đoković je Vučićeviću (i ne samo njemu) odgovorio onako kako to najbolje zna – osvojio je još jedan, 101. trofej. Osvojio je ATP Atine, turnir koji je trebalo da se igra u Beogradu ali… Srbiji ne treba takva promocija (o parama koje se, ako se zna, mogu zaraditi i da ne govorim). Imamo mi Vučićev „ćacilend“, to nema niko na svetu. Teniske turnire može organizovati (skoro) svako ko ima dovoljno para ili Novaka Đokovića, ali napraviti „ćacilend“ to ne može niko (normalan).
Kada je Novak Đoković osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu mislio sam da je to idealan trenutak da na kraju te godine objavi da odlazi u penziju. Međutim, jedan od ljudi iz njegovog najbližeg okruženja mi je rekao da Đokoviću ne samo da ne pada na pamet da „okači patike o klin“ već da veoma ozbiljno razmišlja o Olimpijskim igrama u Los Anđelosu. Iako sam se ne jednom uverio u tačnost informacija koje sam dobijao, ovu sam primio sa velikom skepsom – 2028. Novak Đoković će biti u petoj deceniji života.
Međutim, kako vreme prolazi shvatio sam da Đoković igra tenis ne zato što juri za parama (odluka da ne učestvuje na Završnom master turniru u Torinu to najbolje potvrđuje) – mukotrpnim radom zaradio ih je dovoljno i za čukununičiće. Ne traži Đoković ni popularnost i poštovanje – ako ga baš i ne vole svi poštuju ga i biranim rečima o njemu pričaju u celom svetu. Osim u njegovoj Srbiji.
On igra tenis jednostavno zato što to voli i zna i igraće ga sve dok u toj igri uživa i, ako ga posluži zdravlje, gledaćemo ga i u Los Anđelesu. Osim, ako mu Vučićević i prijatelji iz Ćacilenda i to ne zabrane. Ipak, nadam se da će Đokovića poslužiti zdravlje i da ćemo ga gledati na Olimpijskim igrama, a da Vučićevića i njegove istomišljenike nećemo ni gledati ni slušati, to jest da oni neće odlučivati ni o predsedniku kućnog saveta.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

