FK PartizanFK Partizan, Foto: Starsport

Promene trenera su „normalna stvar“ – po pravilu, ako izostanu, očekivani rezultati ceh plaća trener.

Pre mnogo godina pričao mi je pokojni Milan Živadinović – „Kad odem u novi klub uvek nosim dva kofera od kojih jedan ne otvaram – nikad se ne zna kada ću opet morati na put“. Međutim ovo što se dešava u našoj Superligi je stvarno prekardašilo – zaključno sa 26. kolom je promenjeno čak 40 trenera, a obzirom na to da tek sledi finiš prvenstva kada se odlučuje ko će da ispadne (prvak je odavno poznat) taj broj će sigurno biti još veći.

Najviše promena trenera bilo je u klubovima od kojih se to nije očekivalo – Partizan, Vojvodina i TSC. Partizan je sezonu počeo sa Aleksandrom Stanojevićem, nasledio ga je Savo Milošević, na jednom meču na užarenoj klupi crno-belih sedeo je Branko Vukašinović, jesenji deo šampionata na klupi Partizana završio Marko Jovanović, a 1. januara je pomovisan Srđan Blagojević.

Vojvodina je promenila četiri trenera. Božidar Bandović je počeo prvenstvo, nakon neuspeha u Evropi nasledio ga je Nemanja Krtolica, kojeg je ubrzo zamenio Nenad Lalatović, a od pre dva kola svoj trenerski mandat na „Karađorđu“ započeo i Miroslav Tanjga. Slična situacija je i u TSC.

Žarko Lazetić je otišao pred sam početak prvenstva. Nasledio ga je Dejan Klafurić, nije se dugo zadržao, došao je Jovan Damjanović, a nakon slabih igara tokom proleća zamenio ga je Slavko Matić. Interesantno je da su čak sedmorica trenera (Marko Savić, Nenad Lalatović, Vladimir Gaćinović, Tomislav Sivić, Nikola Trajković, Slavko Matić i Branko Mirjačić) vodila najmanje dva kluba ove sezone.

Koliko su apsurdne ove trenerske vrteške najbolje ilustruju Tomislav Sivić i Vladimir Gaćinović koji su u istom danu zamenili trenerske fotelje – Spartaka i Novog Pazara.

Činjenica da je u svih pet najjačih liga u Evropi (Engleska, Nemačka, Španija, Italija i Francuska) ukupno smenjeno 32 trenera, tj. osam manje nego u našoj „ligi bez briga“ najbolje ilustruje stanje u srpskom fudbalu.

Za to veliku odgovornost snose sami treneri koji su pristali da „igraju“ po pravilima „vlasnika“ klubova. Najveći krivac svakako je Fudbalski savez Srbije koji o trenerima „brine“ samo kada treba da organizuje seminare na kojima će se izdavati (prodavati) PRO licence bez kojih naši „stručnjaci“ ne bi mogli da sede na trenerskim klupama.

Koliko vrede te diplome najbolje se vidi po rezultatima naših klubova na evropskoj sceni kao i prisutnosti naših trenera u klubovima „petice“.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari