Televizija je, svi to znaju, moćan medij. Emisije koje idu direktno, uživo, imaju posebnu magiju i dodatnu snagu, a sve se to duplira kada je u njima moguće uključivanje gledalaca, iz zemlje i inostranstva. Kada je reč o nacionalnoj frekvenciji i gledanoj emisiji u najcenjenijem vremenu i „gledaocu“ koji je poznat celoj Srbiji, a i šire, to je onda medijska bomba!
Gostovanje Caneta Subotića u „Intervjuu sa Jugoslavom Ćosićem“ je atomska medijska bomba, koja za sada nije nikoga ubila, nadam se da nikoga nikada i neće, ali je napravila tektonski poremećaj u našoj javnosti iz čijih kratera je zasmrdela onolika prljavština. Ta prljavština je u poslednjih nekoliko godina grčevito i nervozno gurana pod tepih i bilo je samo pitanje povoda i trenutka kada će provaliti na svetlo dana. Za sada samo neprijatno miriše i pitanje je da li će srpska javnost ikada spoznati njen ceo volumen.
Ne pada mi na pamet da ocenjujem da li su navodi Ćosićevog telefonskog sagovornika istiniti ili lažni, o tome bi sud trebalo da izreknu nadležni državni organi. To je nesumnjivo važno, ali ono što je takođe značajno tiče se reakcija na inkriminisani događaj, odnosno svrstavanje mnogih domaćih elektronskih i štampanih medija u dve podjednako moralno nerespektabilne kolone. Da podsetim, kontroverzni biznismen je između ostalog rekao da je pozajmio, dao dvojici takođe kontroverznih biznismena 50 miliona evra, kojima su oni kupili „list sa najvećim tiražom u SFRJ“, kako se o tom izdanju nekada govorilo. Ponoviću, ne ulazim u istinitost te tvrdnje, ali je nesumnjivo da su skoro svi mediji u ovoj državi, nekritički podržavajući jednu ili drugu stranu, pokazali da su pod direktnim ili indirektnim uticajem nekoliko kabineta, političkih, tajkunskih, kartelskih… Elem, njihove reakcije su dokaz da je oskudni srpski novinarski, a posebno urednički profesionalizam, krhka suva grančica koju „vlasnici“ i vlasnici medija lome bez ikakve milosti čim se pojavi bilo kakav simptom koji ukazuje na ugroženost njihovih interesa. Dakle, ako ste u potrazi za izvorom pravih, nedeformisanih i jasnih informacija, sada vam je sve jasno. Ako vam nije jasno, nema vam pomoći.
Brdo kod Kranja je na Balkanu. Bez obzira što Slovenci to ne priznaju, što se Hrvati ospu koprivnjačom kada ih neko tu svrstava, a Crnogorci i Albanci sebe radije zovu Mediterancima, dok Srbi i Makedonci sebe smatraju začetnicima evropske civilizacije, balkanska pravila i dalje jesu osnovni model političkog delanja u ovom regionu. Možda neki i mogu da odu sa Balkana, ali Balkan ne mogu da isteraju iz sebe. Prvi pokušaj organizacije regionalnog samita na vrhu, bez pokroviteljstva i kontrole Brisela, propao je zbog političke prepotencije, impotencije, nezrelosti, nedoučenosti, neiskrenosti, zlobe i nerazumnog inata onih koji se nalaze na balkanskim političkim vrhovima. Nesposobni da shvate neophodnost iskrene i racionalne saradnje, uvereni da je omalovažavanje i laganje suseda deo mape puta ka Evropi, a političko šibicarenje vrhunac patriotizma, balkanski lideri su se pokazali (ne)dostojnim onih koji su ih na te visoke pozicije demokratski izabrali. Organizatori su neuspešno pokušavali da pomire nepomirljive, a nepomirljivi su budućnost svojih državljana olako menjali za aktuelnu „patriotsku“ demagogiju koja im povećava šanse na sledećim izborima. Prvo su rekli da hoće, pa da neće, a na kraju su odlučili da sada neće ni kako sami hoće… Evropska unija se, naravno, nije iznenadila ovakvim raspletom, to su očekivali i priželjkivali.
Raduje me zaključak vrha naše vlasti da je neophodno odmah započeti odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala koji je kontaminirao mnoge važne delatnosti u našem društvu i ojačao do nivoa da je „malo nedostajalo da uđe u sferu obrazovanja i zdravstva“. Rečeno je da predstojeća aktivnost policijskih i pravosudnih organa mora da dostigne efekte akcije „Sablja“ i da samo na taj način možemo biti sigurni da će nivo kriminala biti spušten na nivo podnošljivog. Dozvoliću sebi slobodu da vlastima dam jedan besplatan savet, uveren da će biti od pomoći. Ovakve akcije se počinju samo ako ste dovoljno hrabri da se suočite sa svim saznanjima koje one donose, ako se dosledno sprovode!
Organizovani kriminal u Srbiji je ne tako davno, 2003. godine, bio doveden na najmanju moguću meru, i prvo treba istražiti šta je i ko je doveo do toga da se sveobuhvatna kriminalna aktivnost tako brzo i snažno obnovi. Zašto je 2004. godine izvršena čistka svih onih koji su kreirali i realizovali „Sablju“, ko je to naredio i ko je Šarićima i sličnima davao srpsko državljanstvo? Ko su tajkuni, političari i državni službenici koji su, po rečima državnog sekretara nadležnog ministarstva, saradnici mafijaških kartela?
Ovo nije tema za bulevarsku štampu. Brze i jasne odgovore na ova pitanja moraju dati hrabri i profesionalni policajci, tužioci i sudije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
