Adam SendlerFoto: EPA-EFE/JASON SZENES

Biti glumac znači biti spreman na gotovo sve što uloga zahteva, uz određene lične granice.

Ipak, postoje stvari koje čak i najiskusnijim glumcima izazivaju nelagodu ili strah.

Takve situacije često traže snažnu emocionalnu izloženost i intimnost pred kamerama.

Za neke glumce upravo su takvi trenuci najteži deo posla.

Za Adama Sandlera to je – plakanje pred kamerama.

Iako mnogi glumci posežu za tehnikama ili uveštačkim  suzama, Sandleru su scene koje zahtevaju jecaje posebno neprijatne jer, kako sam priznaje, u stvarnom životu gotovo nikada ne plače, prenosi Far Out Magazine.

Skripte koje od njega traže da se emocionalno „raspadne“ izazivaju u njemu snažan osećaj nelagode.

Upravo zato takve scene doživljava kao veliki lični izazov.

„Jednostavno nisam tip koji puno plače“

Sandler je o toj temi govorio u razgovoru za The Hollywood Reporter.

„Kad u scenariju vidiš da tvoj lik nekontrolirano plače, pomisliš: ‘Je****.’ To me ne veseli. U stvarnom životu mislim da sam zaplakao jednom – jednostavno nisam tip koji puno plače“, podilio je.

Uprkos tome, svestan je da dobar glumac mora pokazati emocije na ekranu.

Govoreći o svom najnovijem filmu Jay Kelly, Sandler je priznao da ga je unapred mučila pomisao na scene u kojima mora da plače.

„Bile su tri ili četiri takve scene u tom filmu“, rekao je, dodajući da je  nedelju  dana ranije razmišljao: „‘Je****e sreda će biti grozna. Sve ću izneveriti . Kako ću, dovraga, zaplakati?'“

Film, koji je režirao Noa Baumbak, a u kojem glume i Džordž Kluni i Laura Dern, pokazao je da je Sandler uspeo savladati taj strah, a njegova izvedba donela mu je i očekivanja oko nagrada, uključujući i Zlatni globus, piše Index. hr 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari