Foto: EPA-EFE/JASON SZENESBiti glumac znači biti spreman na gotovo sve što uloga zahteva, uz određene lične granice.
Ipak, postoje stvari koje čak i najiskusnijim glumcima izazivaju nelagodu ili strah.
Takve situacije često traže snažnu emocionalnu izloženost i intimnost pred kamerama.
Za neke glumce upravo su takvi trenuci najteži deo posla.
Za Adama Sandlera to je – plakanje pred kamerama.
Iako mnogi glumci posežu za tehnikama ili uveštačkim suzama, Sandleru su scene koje zahtevaju jecaje posebno neprijatne jer, kako sam priznaje, u stvarnom životu gotovo nikada ne plače, prenosi Far Out Magazine.
Skripte koje od njega traže da se emocionalno „raspadne“ izazivaju u njemu snažan osećaj nelagode.
Upravo zato takve scene doživljava kao veliki lični izazov.
„Jednostavno nisam tip koji puno plače“
Sandler je o toj temi govorio u razgovoru za The Hollywood Reporter.
„Kad u scenariju vidiš da tvoj lik nekontrolirano plače, pomisliš: ‘Je****.’ To me ne veseli. U stvarnom životu mislim da sam zaplakao jednom – jednostavno nisam tip koji puno plače“, podilio je.
Uprkos tome, svestan je da dobar glumac mora pokazati emocije na ekranu.
Govoreći o svom najnovijem filmu Jay Kelly, Sandler je priznao da ga je unapred mučila pomisao na scene u kojima mora da plače.
„Bile su tri ili četiri takve scene u tom filmu“, rekao je, dodajući da je nedelju dana ranije razmišljao: „‘Je****e sreda će biti grozna. Sve ću izneveriti . Kako ću, dovraga, zaplakati?'“
Film, koji je režirao Noa Baumbak, a u kojem glume i Džordž Kluni i Laura Dern, pokazao je da je Sandler uspeo savladati taj strah, a njegova izvedba donela mu je i očekivanja oko nagrada, uključujući i Zlatni globus, piše Index. hr
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


