Jedan od najznačajnijih savremenih srpskih književnika, sa već sada antologijski priznatim dramaturškim opusom, u svom novom komadu na autentičan, duhovit, ironičan, oštro kritički intoniran i, u najboljem smislu te reči, angažovan način, bez banalne dnevnopolitičke aktuelizacije, donosi „apsurdno-istinitu“ priču žanrovsko-stilske usmerenosti ka apsurdnom, grotesknom i paradoksalnom humoru.

Sa glumačkim dvojcem Predrag Ejdus – Branislav Trifunović, Svetislav Basara po prvi put svoju tragikomičnu duodramu, na tragu „Balkanskog špijuna“ i/ili „Profesionalca“ i postavlja na scenu, što ovu predstavu već čini nesvakidašnjim pozorišnim događajem ove sezone.

U Kulturnom centru Inđije u jeku su pripreme za „Hipertenziju“. Reditelj Svetislav Basara sedi u publici i politički se ne „konkretno“ ponaša, puši i pomno prati zbivanje na sceni. Tamo Peca Ejdus (udbaš Mitar Kurdulija) i Bane Trifunović („liberal“ Igor Furtula) u živoj raspravi. Bave se pitanjem homoseksualizma u Srbiji. „Liberal“ Bane objašnjava Peci Ejdusu, bivšem udbašu, da je on autor novinskog članka koji podržava seksualne manjine, a nad kojim se ovaj upravo zgražava.

„Zašto da i homoseksualci ne žive normalno, u braku a ne da se bez veze vucaraju po kafićima“ razumno će „liberal“ u patetičnom pokušaju da odobrovolji okorelog udbaša. „Zato što postoji oprobani „lek“„, kaže udbaš, a zatim eksplicira ranije primenjivane metode nad homoseksualcima, stvorene u ono njegovo doba, „kad se znao red“, u vreme „socijalizma sa ljudskim likom.“ Nakon detaljnog opisa isceliteljskih praksi posredstvom kojih se u 99 odsto slučajeva postiže izlečenje, „liberal“ naprasno zaboravlja na svoja etička polazišta o pravima seksualnih manjina i zagreva se za ideju da bizaran metod iz udbaševe prošlosti možda može biti dobar kod za brendiranje Srbije.

Iz publike se čuje smeh….

Ne vredi prepričavati, a i nije pristojno psovati po novinama, tek apsurdno–humornih momenata u „Hipertenziji „ima na pretek iako komad prikazuje gorkosumornu sliku naše stvarnosti, govoreći o Srbiji – jednoj, dve, tri, koliko ih već ima….

„Ja volim povremeno da napravim neki pozorišni komad gde ima nekakvih dodirnih tačaka sa realnošću u kojoj živimo pa mi se tako učinilo da je pravo vreme da se napiše nešto i postavi na scenu. Da se nešto kaže o ovom procepu, delom realnom, delom fiktivnom, između dve Srbije i da se kroz jednu neobaveznu i duhovitu igru ta neka ozbiljna pitanja protresu. Koliko smo uspeli u tome videćemo posle premijere“, kaže Svetislav Basara za Danas.

Budući da se u komadu pominje i „Profesionalac“ Duška Kovačevića pitali smo reditelja koju ulogu ovaj elemenat ima u predstavi.

„Produbljujemo tu priču o Luki Labusu jer UDBA uvek ima sve tajnije i tajnije dokumente… Kako vreme protiče umesto da stvari postaju jasnije, one su sve nejasnije… Zapravo ceo ovaj komad je zasnovan na vicevima, gradskim pričama, lažnim mitovima iz osamdesetih godina… Nezgodna je stvar što mi još uvek živimo u svemu tome, u toj atmosferi. Još uvek nam se sve zasniva na vicevima, na „rekla-kazala“, na „pouzdanim informacijama iz dobro obaveštenih krugova“. Sve ukazuje na nepostojanje javnosti kod nas.Problem je pseudomitologija počev od nacionalne zaključno sa internacionalnom srpskom pseudomitologijom“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari