Letimičnim pogledom samo na naslove u medijima, štampanim ili elektronskim, prepoznaćemo mnogo ustaljenih izraza birokratskog stila. Omiljeni su s ciljem, u cilju, došlo je do nečega, neophodno je preduzeti određene mere, razne „vršidbe“.
Evo i divnih primera, nasumice uzetih: Prehrana s ciljem povećanja mišićne mase; Gledanje u ženu s ciljem ženidbe (ove celine nisu zahvalne za jezičko doterivanje, ali je inače bolje izraz s ciljem zameniti predlogom radi, ili kako bi, da bi); Ministarstvo nastavlja postupak procene uticaja na životnu sredinu; Došlo je do obustavljanja isporuke električne energije, Nepoznata osoba izvršila je zagađenje vode (verovatno su radnici lokalne policijske jedinice preduzeli sve mere s ciljem pronalaženja počinioca krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti). U jednom obrazloženju navedeno je da je „poskupljenje grejanja izazvano velikim skokom cene mazuta „ (moglo je i grejanje je skuplje zbog više cene mazuta) „koja je za oko 27 odsto viša u odnosu na prošlu grejnu sezonu“ (bolje nego prošle zime) „te da cena tog energenta sa 66,51 odsto učestvuje u ceni koštanja usluge grejanja“ (bez komentara).
Zanimljiv je i naziv Komisije za sprovođenje postupka za utvrđivanje predloga za dodelu povelje i nagrade. Svejedno šta radi ova komisija, nerazumljivost i jeste jedna od odlika birokratskog jezika. Zapravo, najvažnija njegova obeležja prema I. Klajnu jesu preopširnost, komplikovanost, neodređenost i stereotipnost. To je „veština da se govori, a da se ništa ne kaže“; „potreba da se izrazi vernost određenim dogmama i da se one putem jezika nametnu ostalima“ (Srpski jezički priručnik). Birokratizacijom jezika zabavljali su se i M. Šipka, D. Klikovac, R. Bugarski i dr. opisujući ga i kao izveštačenog, bezizraznog, umrtvljenog, kao sredstvo manipulacije ljudima, kao mimikriju, jer se njime prikriva lični stav, izbegava opredeljenje, zamagljuje istina.
Političari redovno koriste fraze kojima uspešno prećutkuju i najvažnije informacije. Bezlični i pasivni glagolski oblici kakvi su smatra se, prisutno je, potrebno je (preduzeti određene mere, stvoriti uslove) pogodni su za govornika, jer mu omogućuju da zabašuri identitet vršioca radnje, koji onda izbegne i odgovornost ukoliko ne ispuni što je obećao. Tako u rečenici „Neophodno je učiniti sve da niko ne nastrada“ ne kaže se ni ko ni šta treba da učini.
U knjizi „Jezik i moć“ profesorka Duška Klikovac analizira gomilu ovakvih primera, presecajući neke od njih svojim primedbama: „Vlada narodnog jedinstva ulaže napore (kakve? kolike?) da obezbedi uslove (zašto samo uslove?) da se zaustavi (sama od sebe?) sadašnja velika migracija sa sela.“
Birokratski jezik nije dakle samo loš stil i odraz siromašne jezičke kulture, već i zahvalan instrument za uspostavljanje i demonstraciju moći, jer svojom ispraznom retorikom „govori manje nego što treba“ (Jezik i moć).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


