INTERVJU Remi: Nove generacije su svjesnije i povezanije nego prijašnje, i mislim da vrijedi imati povjerenja u njihovu snagu i viziju

Naravno, to ne znači da je Remi napustila bend, već će pored rada u matičnom Elementalu raditi i solo stvari. I već imamo prvi uvid u takav rad, sa pesmom – „Sloboda“.

Prvim samostalnim singlom „Sloboda“ Remi otvara put svoje solo karijere i najavljuje prvi solo album. U dosadašnjim pesmama smo je upoznali kao jednu od najsnažnijih žena na sceni.

Uvek oštra na jeziku, borac za prava žena, nikada se nije ustručavala da kaže šta misli i pokaže koliko su joj aktivizam, feminizam i sloboda bitni.

I to upravo nastavlja na novoj pesmi i novom spotu koji je obeležio i njena nova frizura, odnosno brijanje glave.

Zato smo i popričali sa njom, o svemo ono što nas očekuje od nas, kao i o svemu onome što je bilo.

Nakon 27 godina sa Elementalom, odlučila si da kreneš u solo avanturu. Kako se osećaš sada kada pred publiku izlaziš sama, pod svojim imenom?

Osjećam uzbuđenje i sreću, posoljeno s malo nezivjesnosti – kako obično i bude kada krećeš u novu avanturu. To je ono zdravo uzbuđenje koje dolazi iz pozitivnog mjesta i koje ti daje do znanja da si živa. I Elemental i moje samostalne pjesme dolaze iz istog izvora, nekako ih gledam kao malo drukčije formulirane odraze mojih misli i stihova.

Prvi singl nosi snažan naziv – „Sloboda“. Šta je za tebe lično sloboda danas, i kako se ta definicija menjala tokom godina?

O slobodi rijetko razmišljamo, ona je jedan od tih velikih pojmova koje ponekad uzimamo i zdravo za gotovo. Ali trebali bismo se stalno podsjećati na to koliko je krhka i koliko je malo potrebno da je izgubimo. Ono što smo do sada izborili – osobito kad govorimo o ženskim pravima – vrijedi čuvati i razvijati dalje.

U pjesmi „Sloboda“ govorim upravo o ženskoj perspektivi, ali se ne obraćam muškarcima nego društvu. Vjerujem da samo zajedničkim naporima možemo poboljšati ovo naše društvo u kojem se svaki dan budimo. Moja sloboda je moj glas, na pozornici i u javnom djelovanju.

U spotu si se odlučila na simboličan potez – obrijala si glavu. Koliko ti je taj čin bio važan na ličnom planu i koliko misliš da će ga publika shvatiti kao poruku, a ne samo kao šok?

Kroz čin šišanja kose, htjela sam naglasiti preuzimanje kontrole nad vlastitim tijelom. Za mene je važno da se žensko tijelo doživljava kao prostor slobode i samoodređenja. To je temelj života – da imaš kontrolu nad svojim identitetom i da možeš slobodno izražavati ono što jesi.

Simbolika kose je iznimno jak motiv – i dio vlastitog identiteta koji lako možeš osloboditi i mijenjati. Obično je šišanje kose prikazano kao motiv odricanja, straha ili kao nagovještaj neke nevolje. Ja sam ga htjela redefinirati u čin oslobađanja, ohrabrenja i osnaživanja.

Rekla si da telo vidiš kao fizičku manifestaciju duha. Kako ta filozofija utiče na tvoje stvaranje muzike i pisanje tekstova?

Ako je duh ili um nemiran, djelovanje je nemirno i zbrkano. Ako smo dobro sami u sebi, energija koju odašiljemo bit će mirna, staložena i fokusirana. Ja svoj mir tražim kroz dah, praksu kontrole daha i yogu. U malim trenucima koji ti razvuku osmijeh na lice, neka ona „samo tvoja sitnica“ koju „samo ti znaš“. Ne vežem se uz stvari koje mi nose nemir i buku. Doziram društvene mreže i ekrane. I tu nalazim sigurno mjesto gdje pišem i razmišljam.

Solo karijera ne znači kraj Elementala. Kako sada balansiraš između rada na samostalnom materijalu i stvaranja sa bendom?

Pokušat ću ovo objasniti a da pritom ne zvučim „eterično“: kad pišem neki tekst, melodija se sama uvuče u njega. Riječi imaju neku svoju melodioznost i nerijetko mi same zadaju tonalitet i ritam. Isto tako, kao da mi same govore hoću li ih uglazbiti s gitarom, kako je i nastao moj samostalni album, ili ću ih podijeliti sa Shotom za Elemental. A ponekad, kada krene bujica bez rime, ali s velikim emocionalnim nabojem, znam da pišem poeziju za čitanje u tišini, bez pratnje muzike. Kako se to događa, i zašto? E, taj dio ne znam objasniti riječima.

Elemental je uvek bio bend koji jasno zauzima stavove. Da li i kao solo izvođač osećaš tu obavezu da kroz muziku budeš glasna po pitanju društvenih tema, ili planiraš da se otvoriš i za intimnije, ličnije priče?

S obzirom da su pjesme za moj samostalni album nastale uz gitaru, vjerujem da će ih publika protumačiti kao intimnije. Ako govorim o zvuku, moj solo album nešto je minimalniji od zvuka koji ima Elemental.

Tvoje pesme često imaju aktivistički naboj. Kako danas gledaš na stanje društva – i u Hrvatskoj, i u Srbiji? Koje teme ti se čine najvažnijima za umetnike da o njima govore?

Trenutno me najviše inspirira da progovaram o ženskim pravima i slobodama. Često imam osjećaj da se ženski glasovi nedovoljno čuju u javnom prostoru. Voljela bih da u 2025. na Balkanu češće razgovaramo o poziciji žene i njezinoj ulozi u društvu.

Zanimljiv mi je statistički podatak o tome da akademskih obrazovanih žena na našem području ima i više nego muškaraca, a još se uvijek borimo s pitanjem jednake plaće za isti rad. Važna su mi pitanja slobode govora i prostora za otvoren dijalog. Vjerujem da umjetnici i novinari imaju ključnu ulogu u stvaranju društva u kojem je različito mišljenje dobrodošlo.

Srbija i Hrvatska imaju komplikovanu istoriju, ali i zajedničku muzičku scenu. Kako ti vidiš vezu između naših publika i naroda danas? Šta nas još razdvaja, a šta nas sve više spaja?

Umjetnost je uvijek sjajna poveznica, kada ostali mehanizmi ne budu „na visini zadatka“. Umjetnost propitkuje, postavlja ona „nezgodna pitanja“; ali i nudi nevjerojatno hranjiva rješenja. Dotiče u emociju i vjerujem da može stvoriti blagonaklone uvjete da rastemo i nadograđujemo se.

Kao neki staklenik koji nam pomaže da uzgojimo najljepše cvjetove. Kad stasaju, prebacimo ih u okoliš, uz nadu da smo im dali dovoljno ljubavi i sunca da prežive i surove dane. Nove generacije su svjesnije i povezanije nego prijašnje, i mislim da vrijedi imati povjerenja u njihovu snagu i viziju.

Tvoje stvaralaštvo uvek ima prizvuk feminizma i borbe za prava žena. Kako vidiš poziciju žena na muzičkoj sceni danas u odnosu na vreme kada si počinjala?

Danas žene u svijetu muzike nisu samo simboli, neke isturene figure koje stoje ispred bendova, kojima netko drugi piše pjesme a one ih tek interpretiraju. Danas su žene producentice, umjetničke direktorice, autorice… I preuzimaju punu kontrolu nad svojim umjetničkim djelima. Naravno, i odgovornost.

Kao umetnica i kao majka, šta bi volela da preneseš svojoj ćerki – ne samo o muzici, nego o životu i slobodi?

Pustit ću je da odlučuje sama, uz nadu da sam joj osigurala dobre temelje. Neka živi kako ona želi, baš kao što i ja sebi želim.

Za kraj, kada bi morala da izabereš jednu pesmu iz Elementalove karijere koje najbolje opisuje ko je Remi danas, koja bi to bila (i zašto)?

Zahvalnost je uvijek dobar osjećaj koji želiš osjetiti i zadržati. Možda bih odabrala pjesmu „Male stvari“ koja u refrenu zahvaljuje suncu što je izašlo. Ono što smatramo „malim stvarima“ često se ispostavi najveće.