Od legendarnog glumca Bore Todorovića juče su se oprostili porodica, brojne kolege i prijatelji. Komemoracija posvećena vrsnom komičaru, neponovljivom, šarmantnom, nenadmašivom, bravuroznom Bori, održana je u Ateljeu 212, teatru čiji je stalni član bio od 1970. godine. Todorović je preminuo u ponedeljak, 7. jula, u 85. godini u Kliničko-bolničkom centru, kada je doživeo moždani udar nakon rutinske operacije slepog creva. Glumac je upao u komu iz koje se nije probudio.

– Bora Todorović je svojom glumom i darom zadužio sav pozorišni i filmski svet, svojom vedrinom, humorom i toplinom svoj rodni grad Beograd, a svojim ulogama iz zlatnog doba ovo pozorište. Zato se u ovom tužnom času Atelje zahvaljuje ovom velikanu, svom jedinstvenom i neponovljivom članu – rekla je v. d. direktora ove kuće Ivana Dimić.

Toma Kurozović, koji je sa Todorovićem studirao na Pozorišnoj akademiji u klasi profesora Joze Laurenčića, istakao je da mu se još tada u očima videlo da je dobronameran čovek, jedan od retkih koji u sebi ima više pozitivnih nego negativnih osobina.

– Odavao je utisak čoveka koji malo priča a više razmišlja i snuje, ne hvali se i ne voli da se ističe. Bio je veliki umetnik emotivnog stanja, karaktera svojih likova. Njegova prirodnost u glumi delovala je kao istinski život – rekao je Kuruzović dodavši da je bio među retkim duhovitim glumcima.

Branislav Lečić, koji je sa Borom igrao u filmu „Profesionalac“, kazao je da je Todorović bio velikan zato što se bavio antiglumom, koristio je minimum glumačkih sredstava, a postizao maksimum scenskog izraza. On je dodao da je Todorovića pre zajedničkog rada poznavao kao sjajnog skijaša.

– Bio je majstor. Radio je to sa lakoćom i neumorno. Nelogično mi je da takav simbol života umre. Ne liči mi to na Boru i prosto ne verujem u njegovu smrt – rekao je Lečić.

On je napomenuo i da je slavni glumac uvek bio temeljan kada je pristupao svom poslu.

– Imao je veoma retku, neviđenu veštinu, igrao se, tako se lepo igrao i na sceni i u životu. Takvi ljudi nas leče. Za nas je uvek bio inspiracija, a ostaće inspiracija i za buduće generacije – zaključio je Lečić.

Predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije Vojislav Brajović rekao je da je Todorović bio neponovljiv, neodoljiv, nezamenljiv…

– Mi smo kao klinci od njega učili kako se živi, šta je u modi, kako se sa merom pije, kako se udvara, a naravno i umeće „neglumljene“ glume. Dosta smo od njega pokrali, ali to sa glumom ne. Prosto je bio neponovljiv, to se nije moglo imitirati – kazao je Brajović.

Govoreći o njegovom humoru i duhu, on je dodao kako mu se čini da je nemoguće da takav čovek umre, i opraštajući se od njega, izrecitovao stihove „Besmrtne pesme“ Mike Antića.

Dušan Kovačević se prisetio kako mu je Todorović davno ispričao, dok su se vozili čamcem na Savi nadomak Ade Ciganlije, da su ga na šinama u blizini Banovog brda umalo streljali Nemci dok je kao dečak sa drugarima tokom okupacije skupljao ostatke uglja za vreme hladne i gladne ratne zime.

– Ugalj su nekad menjali za hranu ili za duvan, a jednom prilikom su ih uhvatili Nemci, stavili ih uza zid i spremili se za streljanje. Pustili su ih tek kada su videli da su dečaci već „umrli od straha“. U karijeri je često igrao upravo uloge uhvaćenih dečaka pred streljačkim strojem koji šarmom i osmehom, neobičnom pričom, pokušavaju i uglavnom uspevaju da se spasu – rekao je Kovačević.

On je istakao da mu je Bora ovih dana pričao sa radošću kako će tokom leta da ide na more i čuva unuka, ali je umesto na more, otišao u bolnicu.

– Za sve nas ostaće veliko čuđenje šta ga je to ubilo. Preživeo je Nemce, a nije preživeo boravak u bolnici – rekao je Kovačević dodavši da su mnogi u Srbiji tužni kao da ih je napustio neko ko im je rod, a da će njemu nedostajati kao stariji brat.

Na komemoraciji su o Todoroviću govorili i glumica Branka Petrić, teatrološkinja Dragana Bošković, a glumac Milan Caci Mihajlović pročitao je neke od mnogih telegrama koje su ovih dana Atelje 212 i porodica Bore Todorovića dobili iz Srbije i regiona.

Pred spuštenom zavesom Ateljea 212, poslednji aplauz velikom glumcu podarili su članovi njegove porodice – sestra Mira Stupica, supruga Karolina, ćerke Dana i Tara, sin Srđan, kao i mnogobrojne kolege i prijatelji, glumci, reditelji, pisci, muzičari, među kojima i: Dragan Nikolić, Predrag Ejdus, Dragan Bjelogrlić, Svetlana Bojković, Vesna Čipčić, Dejan Mijač, Vesna Trivalić, Anica Dobra, Branimir Brstina, Katarina Žutić, Nenad Jezdić, Gordan Kičić, Nele Karajlić, Radoslav Zelenović, Zoran Simijanović, Zafir Hadžimanov…

Komemoraciji su prisustvovali i ministar kulture i informisanja Ivan Tasovac, gradski sekretar za kulturu Vladan Vukosavljević, predsednik Nove stranke Zoran Živković…

Kremacija je održana juče na Novom groblju u Beogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari