Dejvid Hjuz objavio je knjigu „Najveći SF filmovi koji nikada nisu snimljeni“, koja, prema američkim kritičarima, predstavlja fantastičan primer kako filmovi ne nastaju jednostavno od „umetnosti i vizije“ već odlukom „birokratije“, ega slavnih ličnosti i volje čelnika u filmskim studijima.

Dejvid Hjuz objavio je knjigu „Najveći SF filmovi koji nikada nisu snimljeni“, koja, prema američkim kritičarima, predstavlja fantastičan primer kako filmovi ne nastaju jednostavno od „umetnosti i vizije“ već odlukom „birokratije“, ega slavnih ličnosti i volje čelnika u filmskim studijima. Zašto se, recimo, na oživljavanje serijala o Supermenu čekalo deset godina, uz brojne odbijene scenarije i uz relativno loš konačni rezultat. Razlog se može sažeti u jednoj reči – „strah“ od izbora „pogrešne“ priče, „pogrešnih“ glumaca, i toga da će se razljutiti lojalni fanovi ovog superheroja.
Upravo je sličan strah „inficirao“ mnoge SF projekte tokom godina. Hjuzova knjiga istražuje taj tanani balans između „kreativnosti“ i „bankobilnosti“, između vizije i budžeta. Tako će se upravo o ovoj knjizi saznati zašto nikada nije snimljena filmska verzija „Čoveka od šest miliona dolara“ i „Planete majmuna“ u režiji Ridlija Skota, zašto je toliko mnogo vremena trebalo da se uradi „Ja sam legenda“, kako je Stiven Spilberg odbacio svoj vanzemaljski triler „Night Skies“ posle milion dolara potrošenih u pretprodukciji, i da li su „Ratovi zvezda IV“, zapravo, bili namenjeni Ediju Marfiju.

Deset „najnesrećnijih“ projekata

Od kako je 1902. Žorž Melijes snimio „Put na Mesec“ kinematografija je zavolela naučnu fantastiku. U svojoj knjizi Dejvid Hjuz naglašava da je romansa imala i „teških trenutaka“ u kojim su mnogi potencijalni klasici jednostavno izgubljeni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari