Nebojša PetrovićFoto: Nemanja Đorđević

Sve mora da stane i svi moramo da se uključimo, da podržimo studente. Moramo svi ako želimo da živimo u boljem društvu. Ne postoji drugi način – kaže za Danas Nebojša Petrović, aktivista inicijative Most ostaje – Mostaje, i osnivač koncertne agencije Rock Svirke, povodom aktuelnih dešavanja u zemlji.

Da bi pomogao inicijativi Mostaje, Nebojša Petrović odvaja jedan kontingent karata koje besplatno deli na štandu Mostaje za one koji takođe pomažu. Dakle, kako kaže – svi oni koji podrže borbu protiv ovog zla i bezakonja biće u prilici da uživaju u rok svirkama.

Sledeći veliki koncert čiju kartu možete dobiti ako donirate inicijativi Mostaje je nastup frontmena čuvene grupe Madrugada, Siverta Hoyema, koji dolazi solo 13. marta u Zappa Bazu.

– Određeni kontingent ulaznica biće ostavljen za Most ostaje i studente ili neku drugu građansku inicijativu koja se bori protiv ovog zla – najavljuje Nebojša Petrović, i dodaje da će u subotu u podne biti održana još jedna građanska akcija oslobađanja mosta od mašina, na koju poziva ljude.

Kako ste postali član Mostaje?

– Na jednom protestu u Novom Sadu, od pre par godina u vreme korone, upoznao sam Dejana Atanackovića i rekao mu „hvala“ za sve što radi. Pratio sam njegove objave u kojima analizira društvo i ponudio se da na bilo koji način pomognem u tom kontekstu. Razmenili smo telefone i planirali akcije u kojima bih ja pokušao da obezbedim bendove, binu i razglas za proteste. Pre više od šest meseci dodao me je u grupu Most ostaje i povezao sa Đorđem Miketićem i od tada intenzivnije sarađujemo, a ja sam postao deo grupe. S obzirom da mi je priroda posla da sam stalno na turnejama, kad god sam ovde uključen sam i fizički prisutan na terenu a kada sam na turneji onlajn pratim i organizujem sve što je potrebno.

Tako je došlo i do poklanjanja ulaznica onima koji doniraju za Mostaje?

– Da, to je inicijalno moja ideja od trenutka kada su se stvari oko mosta pojačale, a i s obzirom da smo pokušali da organizujemo neke naše muzičare da se uključe u priču, pojavom, video porukom, nastupom… Odziv nije bio sjajan. Tada mi je palo na pamet pošto sam imao nadolazeće koncerte u Beogradu, kao onaj sa pevačicom iz Gane, da tako pokušam medijski da alarmiram ljude da se uključe u borbu i samim tim osvoje ulaznice koje se nalaze na štandu kod mosta. To će i ubuduće važiti, određeni kontigent ulaznica će uvek biti odvojen na stranu da svako ko donira za borbu protiv ovog bezakonja i zla dobije besplatne karte za Rock Svirke.

Pomenuli ste da odaziv muzičara za nastupe i podršku protestima nije veliki. Generalno se to preslikava na celu kulturnu scenu – ko podrži vlast biva „nagrađen“, a kulturni radnici koji kritički istupe bivaju sankcionisani. Kako gledate na tu situaciju u društvu?

– Kroz moje lične razgovore velika većina muzičara, 99 odsto, je protiv ovoga. Međutim, neki su imali loša iskustva jer posle petooktobarskih promena kada su se ovi na žalost ponovo vratili, kao da su imali nekakve spiskove ko je i šta tada radio, ko je bio aktivan u promenama, sa kulturne scene. NJih su na neki način šikanirali, tako da da nisu mogli da dođu do poslova ili su ih imali manje nego što je normalno. Tako da muzičari interno daju podršku, ali nisu u mogućnosti, što je razumljivo, da javno progovore, jer vuku negativna iskustva od ranije.

Ko je istupio, koga biste istakli?

– Pohvalio bih Goluba iz Goblina, Danijela Kovača iz Jarbola, Horkestar… Naravno, Marčelo je tu sveprisutan, Goran Marković se pojavio na prikazivanju filma u sklopu kampa Most ostaje. I neki drugi umetnici su iskreno dali podršku, dala je i Dubravka Duca Marković, Rambo Amadeus… Jedno ogromno hvala svima!

Koji je Vaš razlog za istupanje, da li imate emotivnu vezu sa mostom ili je u pitanju savest?

– Savest. Ne mogu da živim u sredini gde se dešavaju ovakve stvari i da ne činim ništa. Jednostavno mi je to nespojivo sa opštim bitisanjem. Živeo sam u Beogradu od 2014. do 2020, dakle već četiri godine ne živim u Beogradu i moj posao ne zavisi isključivo od Srbije. Mogao bih da kažem da je moj rad gotovo 100 posto okrenut ka inostranstvu i svetu, i iz tog ugla ja apsolutno nemam nikakvog razloga da protestujem. Mogao bih i da kažem da me je baš briga za sve što se dešava, ali nisam takva osoba. Poslednje dve godine sam živeo u Banja Luci i svaki trenutak koji nisam proveo na turneji, a kad god se dešavao neki protest protiv bilo čega što narušava normalnosti u zemlji u kojoj želimo da živimo, sedao sam u kola i dolazio da pružim podršku.

Nemanja Đorđević
Foto: Inicijativa Most ostaje Mostaje

A most, zašto Vam je bitno da ostane?

– Taj most sam prešao milion puta. Mislim da Beogradu fali mnogo mostova i apsurdno je da se nešto ruši, a da ne postoji ništa konkretno što bi ga zamenilo. Ne postoji nikakav dokument niti pravni okvir zbog čega se most ruši. Gde je rešenje o uklanjanju i nebezbednosti? Postoji samo neko idejno rešenje koje je neka holandska arhitektonska kuća napravila za Beograd na vodi, kao jedno od potencijalnih za tamo 2016/2017-u. i na tome je sve stalo. Na nekim 3D renderima i skicama. Potrebni su nam novi mostovi, pa da se tek onda vidi šta će biti sa starim, koji treba da postanu kulturna baština, ako već nisu za upotrebu. Idealno rešenje je da Stari most ostane tu gde jeste i da se pored njega ili na najbližoj mogućoj lokaciji napravi drugi, a da stari bude pešačko-biciklistički. Svi gradovi sveta čuvaju svoju baštinu i sama činjenica da je profesor Zarić spasio taj most od nacista koji su pokušali da ga miniraju u svom povlačenju daje mu posebnu težinu. Ako je opstao sve ove godine zašto bi ga mi u mirnodopskim uslovima uništili? Taj most je pušten da propada i zato je jedan od glavnih argumenata vlasti da je nebezbedan i da nije za masovnu upotrebu. Onda vidite nešto apsurdno – tokom našeg boravka svedočili smo da Stari most dnevno pređe od 50 do 100 kamiona sa mešalicama za Beograd na vodi, težine između 15 i 20 tona, a naređeno je da sve preko tri i po tona ne sme njime da saobraća.

Ironično je da indirektno zaslužni za rušenje nadstrešnice u Novom Sadu, koji su tu istu nadstrešnicu gradili bez adekvatne brige o bezbednosti, sada brinu za bezbednost mosta…

– Ta tragedija, tačnije ubistvo naših građana, posledica je dvanaestogodišnje korupcije zbog koje kao da živimo u matriksu. Nije mi uopšte jasno kako smo dozvolili sebi da toliko dugo traje. Sećam se da je moje prvo uključivanje u aktivizam, vezano za Beograd, bilo oko svih dešavanja u Hercegovačkoj (rušenje u Savamali), tada je sve krenulo. Od tada se iskustveno oseća ta korupcija koja ubija i pobija sve zakone i ljude. Sećam se da je čuvar u Savamali nedugo posle rušenja preminuo, i ne može se isključiti mogućnost njegovog pretrpljenog straha. LJude koji su to veče tuda prolazili hapsili su, traumirali, vezivali, stavljali im poveze na oči, oduzimali telefone, dok su oni u sred noći rušili. Mogu samo da zamislim kakve su ti ljudi traume doživeli.

Kada ste rekli da je Beogradu potrebno mnogo mostova, imala sam utisak da ne mislite samo na građevine…

– Infrastrukturno, mostovi su nam neophodni jer su u Beogradu nesnosne gužve i loša povezanost između Beograda i Novog Beograda. A neophodni su nam i mostovi kulture. Mostovi koji nas povezuju sa svetom, jer je Beograd svet, mi smo deo Evrope i svetu pripadamo.

Da bi se mostovi kulture izgradili, neophodno je u njih i ulagati, logično iz budžeta za kulturu ali je on s druge strane gotovo nepostojeći. Deluje mi da je čak i za vreme Miloševića kulturna scena imala jači udeo u društvenim kretanjima, šta Vi mislite?

– Obrazovanje i kultura treba da budu stubovi svakog društva. Prethodni režim, Miloševićev, nije toliko sputavao ljude da se izraze, dok ova debeovsko-mafijaška kvazipolitička ekipa, sa njihovom kvazikulturnom elitom zna da su obrazovanje i kultura stubovi protiv koji se bore, i znaju da ako se ti stubovi uruše, mogu da vladaju dokle god žele.

Za kraj, posebno iz tog perioda vučemo uspomene rokenrola i aktivizma koji se rame uz rame bore i zajedno stoje. Kako je sad?

– Rokenrol jednako bunt, ali ne besciljni bunt već borba protiv nepravde i nepoštovanja sistema vrednosti koji je kod nas u poslednjih 12 godina degradiran, a da pritom ni pre toga nije bio na visokom nivou. Oni su taj sistem svojim delovanjem u potpunosti ukinuli. Rokenrol je kroz celo svoje postojanje i istoriju bio način borbe za bolje društvo, i u tom kontekstu, puna podrška studentima za sve što rade!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari