Lana Vasiljević, foto: nebojša Babić ”Heterotopije su Svetovi unutar Svetova. Zatvorene celine koje borave u stvarnom svetu ali nas i odvode u svet tisine i drugacijeg postojanja. Biblioteke, muzeji, groblja, ogledala, brodovi pa i internet su neke vrste heterotopija.” – objašnjava Lana Vasiljević.
Izložba „Heterotopije“ Lane Vasiljević koju publika može pogledati sve do 29.novembra u Savremenoj galeriji Subotica, predstavlja seriju novih radova (skulptura, objekata, crteža, instalacija) podeljenih u devet celina koje sačinjavaju složeni prostorni ambijent koji govori o vremenu, metafizici predmeta, materijalizaciji emocija i uspomena, simbolici svakodnevnog i bliskog, sinhronicitetu, arhetipovima i snovima, putovanju u podsvest, prostoru drugosti.
Tokom više od dve decenije umetničko istraživanje Lane Vasiljević fokusirano je na razumevanje iskustva nastanka i fenomena skulpture.
”Prikazala sam više skulptoralnih kompozicija, punih simbola, značenja i intimnih priča, koje gradim u odnosu na sam predmet i strukturu prostora. Radovi slojevito ukazuju na međuprostor, odnosno na fizionomiju samog pojma Heterotopije.” – objašnjava umetnica.

Lana Vasiljević na ovoj izložbi razvija principe već uspostavljene i prepoznate u okviru svoje prakse, ali ih sada postavlja u kontekst samog pojma heterotopije — koji, unutar filozofskog tumačenja, označava asocijativni prostor akumuliranih slika i sećanja, prostor u kojima se susreću i sabiraju različite vremenske i kulturne dimenzije stvarnosti, istovremeno realne i imaginarne, otvorene i zatvorene.
U projektu umetnica promišlja relaciju u odnosu na sam izlagački prostor Savremene galerije Subotica, kao na njegove arhitektonske, ambijentalne i vremenske slojeve.
“Savremena galerija Subotica, smeštena u Palati Rajhl, koja je građena početkom prošlog veka, podrazumeva impozantan ambijent koju na spratu čini nekoliko velikih soba u izrazitom secesionističkom duhu, čime sama arhitektura na neki način postaje aktivan učesnik umetničkog procesa” – kaže Lana.

Lana svoje radove oblikuje kao prostore, oni se stapaju ili postaju poseban ambijent unutar ambijenta, na neki način jesu izdvojeni iz linearnog toka i u galeriji funkcionišu kao zasebne priče ali opet potenciraju realnu relaciju u odnosu na koncept postojećih soba (radna soba, muška soba, bibliotka / soba za čitanje i dr.).
”Izložbu sam realizovala kao seriju od devet celina, odnosno devet zasebnih naracija, koje vizualizuju različite tokove mog promišljanja prostora, vremena i njihovih relacija. One su povezane ali mogu da se gledaju i odvojeno. Nisam im davala posebna imena. Svaka celina predstavlja autonomnu intervenciju, ali istovremeno čini deo jedinstvenog, unutrašnje povezanog sistema“ – objašnjava Lana koncept postavke.

Kustoskinja izložbe, istoričarka umetnosti Una Popović ističe da upravo umetnički radovi, odnosno ambijentalno–skulptoralne celine koje Lana Vasiljević gradi, govore o intra-akciji – o istovremenom postojanju više svetova, o vremenskoj heterogenosti.
“Prošlost, učitana u svaki predmet koji je izložen, postaje vidljiva i podložna novom čitanju; mi je uviđamo i tumačimo drugačije u odnosu na kontekst u kom je predmet predstavljen. Jer predmet je odnekud morao doći, ili kao redi-mejd ili pak asamblaž, i sada se, unutar ove kulture, sa udvostručenim značenjem morao i vratiti“ – zaključuje Popović.
Lana Vasiljević smatra da skulptura nastaje u činu građenja, konstrukcije koja polazeći od poznatog i postojećeg, prerasta u novi i zagonetni objekat i dodaje; ”Predmete iz svakodnevnog života, koji su korišćeni, prisutni i kasnije odbačeni koristim u radu kao neku vrstu lične emotivne reciklaže”
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


