Zauvijek si s nama, na pločama je tvoja duša

Dragi moj Branko, prijatelju moj, pišem ti ovo otvoreno pismo otvorenog srca, otvorene duše. Skroz otvoreno, druže moj, a ostat će vječno otvoreno jer ga ne želim zatvarati. Pišem ti otvoreno pismo jer ne znam kako bih drugačije ispunio obećanje koje sam ti dao 14. rujna ove godine. Iskoristit ću ovaj prostor za taj naš dogovor i moje obećanje. Nitko mi valjda neće zamjeriti. Počeo sam s našom pjesmom „Pula“. Ne slučajno, dragi Điđo.

Ta naša Pula, moj Branko, više nikada neće biti ista, baš takva mala, smrdljiva, ispljuvana, koju smo voljeli i u koju smo se vraćali nakon putovanja; ta Pula, koja nas je odredila i koja nam je sve dala, bez tebe je neki drugi grad. „Jebote Điđo kako je meni ovdje lijepo, vi nemate pojma kako ja volim ovaj grad. Sve volim, kužiš.“ Bezbroj si puta to rekao. Taj naš grad s tablicama PU, taj znak koji smo ponosno nosili i u vremenima kada nam u Zagrebu nisu htjeli tankati gorivo, kada smo sa strahom prelazili Učku, taj smo naš grad promovirali, a ti si iz prkosa pjevao „Pula, to je raj“. Ma jebeš pjevanje, ti si bio taj grad, ta naša Istra ponosita. Svi oni silni ljudi, naši klinci koji su dolazili, ti naši studenti, ta naša publika, bili su jednim dijelom i zbog nas ponosni na Pulu i Istru.

Čitam zadnjih par dana kako ti se zahvaljuju, čitam kako se opraštaju s tobom i plačem, čitam komentare i ne mogu prestati plakati. Zašto se opraštaju? Pa imaju ploče, imaju na njima tvoju dušu. Dolazili su ti nekada klinci, danas ljudi na naše koncerte jer su im tvoje raširene ruke davale nadu. Znaš i sam da su nas nekada zbog Istre gledali s podozrenjem. Znaš i sam da smo za mnoge bili istarske seljačine koje ne kuže šta je istinsko domoljublje. Odakle ste vi? Iz Pule, Istre, Hrvatske, Jugoslavije. Taj redoslijed nekima nikada nije legao. Kažu da je naš grad ovih dana fizički ostao bez svog dobrog duha, onog poštenog radničkog sina koji je od nedjelje postao i njegov neslužbeni anđeo zaštitnik. Ima vas nekolicina gore i to jedan bolji do drugog.

Vrtim naše intimne SMS razgovore unazad par mjeseci, pisao sam ti o utakmicama, o našoj Istri 1961; kada sam ti poslao fotku gdje ti Demoni daju podršku, pitao si me: „Hoćemo ove godine u Europu?“ Ma ne u Europu, dragi moj Branko, idemo nakraj svijeta, malo nas je al’ smo. Da budemo načisto, volio si ti i Zagreb i Beograd, Sarajevo, Tuzlu, Smederevsku Palanku, posebno Novi Sad, volio si Hrvatsku i Srbiju, Sloveniju i Makedoniju, napaćenu Bosnu, Crnu Goru, sve si volio, ali vjeruj mi voljeli su i oni tebe i još te vole. Nemoguće je opisati koliko te ljudi voljelo, a ovih dana to svi javno iskazuju. Kada sam saznao da te više fizički nema, da si otišao, da te neću više u ovom životu sresti, zajedno s Dorijanom krenuo sam u neko suludo obilaženje Pule. Hodali smo i šutjeli, plakali i hodali, hodali smo tom našom Pulom, ne kužim zašto? Možda je to bio počasni krug „Za tebe“.

„Novi list“, Rijeka, subota, 20. listopada 2012.

Puljani bi rado šetali Tustinom ulicom

Ovih je dana na Fejsbuku pokrenuta inicijativa da se u spomen na preminulog Branka Črnca Tuste, frontmena legendarne pulske punk grupe KUD Idijoti, jedna od pulskih ulica nazove njegovim imenom. U samo četiri dana inicijativu je lajkom podržalo više od tisuću i pol ljudi i taj broj konstantno raste.

– Tustinom smrću izgubili smo velikoga glazbenika i čovjeka koji je svojim neumornim radom zadužio Pulu. Svojim dugogodišnjim djelovanjem u glazbenoj industriji i stvaralaštvom unutar kultnog benda KUD Idijoti neizmjerno je pridonio promociji Pule kao grada dobre glazbe. S velikim zadovoljstvom prihvatit ću i podržati inicijativu da se imenovanjem jedne ulice dostojno sačuva trajna uspomena na njegov lik i djelo. Potrebna je određena procedura da se takvo što provede u djelo, no ponavljam, inicijativi dajem punu podršku. Obilježavanje jedne od pulskih ulica njegovim imenom svakako će osigurati da Tusta trajno ostane u našem sjećanju i naraštaja koji dolaze, a koji ga igrom sudbine nisu imali priliku vidjeti na sceni – istaknuo je gradonačelnik. (N. S.)