Senzibilnost, ali nikad jeftina estetika

pre { text-indent: 2.5cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; }pre.western { }pre.cjk { font-family: „Droid Sans Fallback“,monospace; }pre.ctl { }p { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; }p.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }p.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }p.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Na Beogradskom Šopen festu u subotu, 27. februara, u Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine, Aljoša Jurinić sa Simfonijskim orkestrom RTS pod upravom maestra Bojana Suđića, izvodi Šopenov Klavirski koncert br. 1 u e-molu. A to je retka privilegija da se njegov Šopen čuje u baš ovom trenutku spektakularnog razgorevanja talenta jednog po svemu izuzetnog mladog novog umetnika.

– Jako se veselim povratku na mjesto i festival uz koje me vežu samo divna sjećanja, a naročito sam bio počašćen tretmanom koji sam lani imao zbog toga što je to sve bilo prije Chopinova natjecanja. Nakon varšavskog iskustva, pripreme i emocionalnog intenziteta cijele situacije, čovjek neizbježno naraste i na cijeli život gleda s jedne zdrave distance. Priprema za tako veliko, ali i repertoarom specifično natjecanje, zahtijeva određenu vrstu ograničavanja i jasnog usmjeravanja k cilju koje je korisno u datom trenutku, ali za umjetnika su sloboda i neopterećenost neizostavni faktori. Uz sve vanjske promjene koje su se dogodile, najveća je ona unutarnja jer sam sada znatno opušteniji čovjek, a to za glazbu vjerujem može biti samo dobro – kaže na početku razgovora za Danas Jurinić.

* U Beogradu ovom prilikom svirate Šopenov Klavirski koncert br. 1 u e-molu, jedno zbilja fascinantno mladalačko, a već majstorsko delo Frederika Šopena, nastalo pred napuštanje domovine 1830. godine i recimo zavedeno kao prvi Koncert po redu iako mu prethodi u stvarnosti onaj u ef-molu itd. Mnogo zanimljivih okolnosti i jedna veoma zahtevna emocija, tekstura, harmonija, ritam. Šta nam još možete reći o Koncertu e-mol, pretpostavljam da ste malo istraživali?

– Definirajuća karakteristika mu je pokušaj imitacije talijanskih majstora bel canta, što se očituje i u nominalno lirskim dijelovima, ali i u brzima koji također trebaju biti „ispjevani“. U svakom slučaju, radi se o djelu koje nema onu nostalgiju koju vežemo uz Chopinov odlazak iz domovine, a činjenica da sam ja tek nešto stariji od Chopina kada je to djelo skladao daje mi dodatnu radost. Osim toga, prepustio bih mojoj interpretaciji da govori više nego riječi.

* A šta ovaj Klavirski koncert vama lično znači, da li je povezan sa nekim vašim uspomenama, raspoloženjem? Kada ste ga prvi put čitali i pripremali za neko izvođenje, šta se sve sa njim i vama dešavalo u međuvremenu?

– To mi je od malih nogu bio najdraži Klavirski koncert, a fascinantno je da se nije nimalo „istrošio“ u mojem doživljaju. Prvi put sam ga svirao 2013. godine, a kako sam nekoliko godina ranije svirao drugi Chopinov koncert, bio sam spreman pojmiti ga u cijelosti. U generalnim crtama bih rekao da mi se interpretacija nije naročito mijenjala u svim razdobljima rada na njemu, kao i onima kada ga nisam radio, što je ponekad i važnije za prirodni rast djela. Ali Chopinova glazba je prepuna dragulja, svaka tema je čarobna, i uvijek ima prostora i želje za dodatnim istraživanjem svih finesa.

* Čini se da je za interpretatora uvek zanimljivo pitanje pronalaženja one prave emocije kod Šopena. Šopen ima svoju filozofiju, svoj bol i naravno svoju prekrasnost, ali pretpostavljam da ona nije 'preslatka' kako se to može pomisliti?

– Čovjek svira onako kakva je njegova osobnost, svaki pokušaj imitacije skladateljeve može dovesti samo do gubitka iskrenosti, tog esencijalnog sastojka umjetnosti. Kakva Chopinova glazba treba biti, ja to ne znam. Pročitao sam svu bitnu literaturu, ali ne možemo znati, vremena se mijenjaju, riječ „sentimentalnost“ ne znači isto sada i prije 200 godina. A i nemamo nijednu Chopinovu snimku, samo notni tekst i izjave ljudi iz tog vremena. Senzibilnost, ali nikad jeftina estetika, je ono što ja volim, a eto igrom slučaja i ono što se veže uz Chopinovu glazbu.

* Šta znate o svojim partnerima za ovu priliku – Simfonijskom orkestru RTS i maestru Bojanu Suđiću?

– Informacije koje sam dobio su da se radi o najboljem orkestru i dirigentu u Srbiji. Što u umjetnosti znači „najbolje“ je poprilično teško definirati, ali svakako sam uzbuđen što ću surađivati s tako uglednim glazbenicima.

* Koji vas kompozitori i koja dela zaokupljaju ovih dana? Da li vam je potreban jedan mali odmor od potpunog posvećivanja Šopenovoj muzici i šta vas najbolje relaksira u tom smislu?

– Chopina zadnjih mjeseci puno sviram javno, ali u svoja četiri zida bavim se drugim autorima. Svakako mi je odmor od pedantnog rada na Chopinu nužan. Ovih dana radim Schumannovu i Mozartovu glazbu, a proučavam Skrjabina kojeg sam dosad zapostavio a njegov rani opus je jedna od najboljih epoha klavirske literature. Barem u mojem srcu.