Foto: L.L./ATAImages„Proteklu godinu u oblasti kulture obeležio je potpuni nedostatak namere vlasti da održi čak i privid normalnosti“, kaže za Danas reditelj Srdan Golubović.
„Ovo je, po mom mišljenju, godina otvorenog razračunavanja režima sa svima koji predstavljaju savremenu umetnost. Pre svega, to se ogleda u nesprovođenju konkursa za kulturne manifestacije – nijedan festival ili kulturna manifestacija nije dobila sredstva putem konkursa Ministarstva kulture.
Kada je reč o filmu, posle mnogo godina Filmski centar Srbije (FCS) ove godine nije raspisao nijedan konkurs – ni za finansiranje proizvodnje, ni za manjinske koprodukcije, niti za razvoj projekata i scenarija. Ovo je prva godina u kojoj nijedan konkurs nije ni raspisan ni sproveden, i u kojoj nijedan filmski autor ili producent nije dobio ni dinar institucionalne podrške“, ističe Golubović.
Prema njegovim rečima filmsku, ali i celokupnu kulturnu scenu Srbije obeležilo je i to što ove godine nisu održani ni FEST ni Bitef, ali i to što je održan Ne Bitef.
„Zapravo, kada govorimo o festivalima, za mene je jedina zaista važna stvar bilo održavanje Ne-Bitefa – kao oblik samoorganizovanja i osvešćivanja ljudi koji se bave kulturom i umetnošću u Srbiji. Savremena kulturna scena očigledno prelazi u oblik svojevrsne gerilske borbe: kroz neinstitucionalne modele festivala i delovanja, kultura danas može da bude prisutna i prepoznata jedino na taj način“, smatra Golubović .
„Tokom prethodne decenije, ova vlast ipak je nastojala da stvori privid da se stvari u kulturi odvijaju na relativno regularan i normalan način. Ove godine došlo je do potpunog prekida toga i do situacije u kojoj savremena umetnost za ovaj režim praktično ne postoji. S druge strane, smatram da je ovo i jasna poruka kažnjavanja umetnika, jer su umetnici i ljudi koji se bave kulturom danas najglasniji, najoštriji i najuporniji kritičari režima“, konstatuje Golubović
Prema njegovim rečima uprkos svemu ova godina je bila življa nego inače kada je reč o domaćem filmu i donela je pojavu nove generacije autora.
„Paradoks ove izuzetno teške godine jeste to što je ona, uprkos svemu, jedna od boljih i življih kada je reč o domaćem filmu. Od prvog festivala u Roterdamu, na kojem je premijerno prikazan film Vetre, pričaj sa mnom Stefana Đorđevića, pa preko festivala koji su usledili i filmova Nikole Ležajića (Kako je ovde tako zeleno?), Vladimira Tagića, Daneta Komljena i Ivane Mladenović – ovo je zaista bila vrlo uspešna godina za srpski film na međunarodnom planu. Zanimljivo je da je reč uglavnom o novoj generaciji filmskih autora koji su, uprkos svim problemima i hroničnom nedostatku novca, osetili snažnu potrebu da snime svoje filmove. U uslovima u kojima se srpski filmovi stvaraju poslednjih godina, njihovi uspesi deluju kao ogromni i važni incidenti koji potvrđuju da je filmska umetnost u Srbiji i dalje živa“, ocenjuje Golubović.
Ipak, kako dodaje“ paradoks ostaje: sa jedne strane imamo izuzetnu žilavost, otpornost i talenat koji pokazuje savremeni srpski film, a sa druge činjenicu da ove godine nije raspisan nijedan konkurs.
Ostaje ozbiljno pitanje da li ćemo za nekoliko godina uopšte moći da govorimo o savremenoj i aktuelnoj srpskoj filmskoj produkciji“, zaključuje Srdan Golubović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


