Stiven KingFoto: EPA-EFE/MICHAEL REYNOLDS

Stiven King se još sedamdesetih godina prošlog veka istakao kao jedno od najvažnijih književnih imena svog doba.

Njegova prva knjiga, „Keri“, doživela je veliku filmsku adaptaciju, a nakon toga njegovi romani poslužili su kao inspiracija za više od 50 filmova i serija.

Iako njegova sopstvena režija („Maximum Overdrive“, 1986) nije naišla na pohvale, King i dalje rado deli svoje mišljenje o filmovima – i onima koje obožava, i onima koje smatra potpuno promašenim.

Jedan od filmova koji je King u potpunosti odbacio bio je projekat iz 1980-ih, koji je bio pokušaj refleksije o umetničkom stvaralaštvu i ličnoj percepciji jednog komičara.

U eseju za Film Comment King je napisao da je film prekršio ono što on naziva „najvećim grehom“ u svetu filma – bio je dosadan.

„Loš film nije najgori zločin protiv vernog gledaoca; dosadan film jeste. Kada, kao tokom ‘Sećanja na zvezdanu prašinu’ Vudija Alena, odlažem odlazak po čašu vode u predvorje da bih imao nešto čemu mogu da se radujem, znam da sam izigran“, napisao je, prenosi Far Out Magazine.

Film je navodno bio inspirisan Felinijevim klasikom 8½. Glavne uloge tumačili su Alen, Šarlot Rampling i Džesika Harper.

Film je prikazivao glavnog lika – neurotičnog komičara – koji želi da ga ozbiljno shvate kao umetnika, ali njegovi pokušaji nailaze na nerazumevanje.

Iako je Vudi Alen tvrdio da film nije autobiografski, mnogi su u njemu prepoznali jasne veze sa njegovim stvarnim životom i stilom rada.

Kritičari su uglavnom delili Kingovo razočaranje.

Rodžer Ibert je napisao da film „inspirše frustraciju“ i nazvao ga „razočaranjem kojem nedostaje veća ideja“.

Za Stivena Kinga, međutim, film nije bio samo razočaravajući – bio je iscrpljujuće nezanimljiv.

Umesto da prati još jednu introspektivnu Alenovu ulogu, King je čekao trenutak kada će konačno moći da izađe iz bioskopa, piše Index.hr

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari