„Treba pomoći tim ljudima da odu“: Bojan Kovačević, arhitekta o lex specialisu i uništavanju Beograda 1Bojan Kovačević, foto: ATAImages.rs

Arhitekta Bojan Kovačević, dugogodišnji borac za očuvanje Kompleksa Generalštaba i kritičar projekta „Beograd na vodi“, na naše pitanje, šalje oštar i analitički komentar na najnovije dešavanje oko lex specialisa i predloga njegovog „autentičnog tumačenja“.

Kovačević ocenjuje da aktuelni potezi vlasti prevazilaze sve dosadašnje pretpostavke o urbanističkom i pravnom apsurdu u Beogradu, ukazujući na trostruku katastrofu: uništavanje urbanističke strukture grada, ignorisanje kulturne i istorijske baštine i krah pravne države u kojoj volja vlasti nadjačava zakone i institucije.

U svom komentaru, koji prenosimo u celosti, arhitekta osvetljava kako predloženo proširenje lex specialisa ne samo da ugrožava pravni i kulturni okvir, već i simbolički ubrzava „rastanak“ Beograda od zdravog urbanog i pravnog razuma, naglašavajući potrebu da se ova destruktivna praksa zaustavi.

„U procesu odrastanja i formiranja davno sam usvojio i ponekad primenjivao iskaz mog oca koji je povremeno upotrebljavao, kada bi nešto negativno čuo: ‘’Ne znam zašto nisam iznenađen’’.
No, ovo od juče i danas prevazilazi najgrdnije pretpostavke koje sam, uz svu višegodišnju borbu protiv Beograda na vodi i za očuvanje i obnovu Generalštaba, mogao da zamislim.

Ne zato što mislim da je neko fin, pamet i uviđavana – svakako to ne! – nego zato što postoji granica ludila koju kada neko ili nešto pređe znaju se konsekvence i krajnje adrese.
Ipak, da umesto ljudskih osećaja i osećanja racionalizujemo stvari.
Nije drama u tolikoj meri nastala kada su se pojavili oni renderi Kušnerovog projekta koliko nas je nokautiralo saznanje o stom na bazi nekakvog krzavog aksonometrijskog prikaza, što bi se reklo iz vazduha, gde se vidi zatrpavanje zgradama u blokovima prekoputa kojih živim ceo svoj život.

Tu se susreću tri skroz jasne katastrofe za zemlju Srbiju i za grad Beograd. Poređane nehijerarhijski:
1.urbanističko ubijanje glavnog grada kapacitetom, namenom i formom; 2.sahranjivanje bilo kakve obzirnosti – a obzir je ključni pojam – spram kulturne baštine, nasleđa i institucija koje se u ime države i naroda brinu o tome;
3.krah pravne države u kojoj se volja nekog samoproglašenog demijurga sprovodi gazeći svaku vrstu zdravog razuma, jer zakoni su upravo kodifikovani naleti istog, čak i kada je bivalo varijeteta u pretpostavkama i zaključcima.

Dodatni nasrtaj na zaštićenu zonu kulturno-istorijske celine uz Ulicu kneza Miloša, kome svedočimo, ima samo jednu funkciju: ubrzavanje rastanka od ovog i ovakvog upravljanja i masakriranja grada Beograda i zemlje Srbije. Treba pomoći tim ljudima da odu.

Bojan Kovačević, arhitekta „

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari