…Kosta Gavras nije odoleo. Posle deset godina, finansijska svetska kriza pokrenula ga je u novi angažman. Malverzacije banaka na račun običnih ljudi, u pohlepi za profitom, milje je njegove priče o fiktivnoj francuskoj banci, odnosno njenom mladom predsedniku, koji uvodi novine po uzoru na američku neregulisanu kaubojsku ekonomiju, gde se kreće od povećanih bonusa na bazi otpuštanja radnika.
Pametno je Gavras počeo sa humorom (karikaturalnim), koji, međutim, jenjava posle petnaestak minuta, ostavljajući za sobom standardnu političku dramu, već izlizanih poruka. Pametno je i priča ispričana iz perspektive glavnog junaka, odnosno antijunaka, koga bi gledalac najradije bacio kroz prozor njegove kancelarije na oblakoderu. Završni njegov govor, pošto je propustio prilike da raskrinka igru između banke i Amerikanaca koji ga pritiskaše na lošu kupovinu japanske banke radi bonusa, u kome kaže da banka nastavlja da krade od siromašnih i da bogati bogate, uz trivijalno-frenetični aplauz svoje visoke administracije, dodatno spušta već osrednji nivo filma, bez dubine, bez stila. Angažman ne znači i vrednost, u umetnosti.
Na drugoj strani, žanra bez mozga, gde se skrivene poruke ostavljaju gledaocu na dešifrovanje, preko žanrovskih kodova, nalazi se, recimo, hongkonški policijski triler „Zakon motora“ Soi Čeanga, pulena majstora Džonija Toa, u kome mladi policajac, pod tutorstvom starijeg kolege, pokušava da doaka pljačkašima banaka, kroz jurnjave kolima koje uzimaju više od pola filma. Iako u kontekstu hongkonške kinematografije dobija dodatna značenja, film pleni jednostavnošću, moralističkom čistoćom, stilizacijom po meri, uzbudljivošću, uz par potrefljenih melodramskih tonova, i neviđene scene jurnjave kroz grad. Još je svedeniji, do konceptualnosti, „Još sramote“ japanske ikone Takešija Kitana, nastavak „Sramote“ od pre dve godine, džakuza-gangsterski film koji ritmički brzo u toku svoje dve trećine zapliće verbalne sukobe u mafijaškim frakcijama, da bi i završnoj trećini usledio frenetični kontinuirani akcioni obračun uz glavnu reč starog gangstera upravo izašlog iz zatvora (sam Kitano). Verbalna i koreografska ironija prožimaju akciju do uživanja.
„Svako ima svoj plan“ Argentinke Ane Piterbarg svakako spada u skrivena iznenađenja festivala. Već dvostruka uloga Viga Mortensena, koji igra oba brata blizanca, uspešnog doktora iz grada koji ubija neizlečivog brata u poseti iz džungle, uzima njegov identitet, napušta ženu i posao, i odlazi u džunglu, gde sledi obračun sa bratovljevim prijateljima i neprijateljima, kao i sa samim sobom, kroz odlično vođeni krimi zaplet sa horor, ali i uvrnuto romantičnim, natuknicama i vrlo ukusnu vizualizaciju. Mortensen kao i obično briljira, u ne prvoj ulozi na španskom jeziku, u filmu za ponovno gledanje…
Pravila naterala žiri da nagradi Kim Ki-duka
Venecija – Reditelj Kim Ki-duk je postao prvi Južnokoreanac koji je dobio Zlatnog lava u Veneciji, ali mediji prenose da su članovi žirija bili primorani da glasaju za njegov film „Pieta“. Naime, „The Master“ Pola Tomasa Andersona je dobio dve nagrade (režija i gluma), a pošto prema pravilima festivala jedan film ne može da dobije tri priznanja, onda je žiri morao da izabere nekog drugog pobednika, iako je većina bila za to da se pobeda dodeli priči o osnivaču sajentološke crkve. Zato je sazvano novo okupljanje žirija, koji je za pobednika izabrao „Pietu“. V. T.
Kompleksni film „Cloud Atlas“ podelio kritiku
Toronto – Kultni roman „Cloud Atlas“, filozofska knjiga Britanca Dejvida Mičela, je dugo vremena smatran apsolutno nefilmičnim. Za neke kritičare to i dalje ostaje na snazi, iako je u Torontu premijerno prikazana ekranizacija kreativnog tima koju su činili Tom Tikver („Trči, Lola, trči“) i Endi i Lana Vačovski („Matriks“ serijal), uz budžet od sto miliona dolara i ol-star glumačku postavu sa Tomom Henksom, Hju Grantom i Hale Beri u višestrukim ulogama.
Kompleksna priča i ambiciozna struktura zapleta nisu nešto što često korespondira sa najširom publikom koja nije čitala književni predložak. Uz to, postoji pritisak da „Cloud Atlas“ bude hit. S obzirom na apsolutnu podeljenost prvih ocena kritičara, teško da će to i da bude. „Cloud Atlas“ čini šest priča – od 1840-ih, preko današnjih dana, do postapokaliptične budućnosti. U njima se istražuje kako postupci imaju posledice po prošlost, sadašnjost i budućnost, kao i osećaj da čovečanstvo ne može a da se ne ponavlja.
Britanski Gardijan je filmu dva samo dve zvezde uz napomenu da oni koji nisu čitali knjigu će biti zbunjeni. Holivud riporter naglašava da je „impresivno pripremljen“ ali se lamentira nad postojanjem mnogo likova i zapleta, tako da niti jedna radnja nije zadovoljavajuće predstavljena. Slant magazin bez uvijanja tvrdi da je film „jedinstvena katastrofa, bez postojeće paralele“. V. T.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


