
Imao je zavidnu međunarodnu karijeru kao dugogodišnji zaposlenik Svetske banke i konsultant na projektima USAID-a, a imovinska karta prilikom ulaska u Vladu pokazala je da ne oskudeva ni u finansijama. Putem režimskih tabloida upućivane su mu packe kako previše vremena provodi u SAD sa porodicom, a premalo na poslu u Nemanjinoj.
Ministar privrede je bio kao nestranačka ličnost do 4. avgusta 2014. kada preuzima i resor finansija od mladog Lazara Krstića. Sa ovog mesta u naredne četiri godine sprovodi fiskalnu konsolidaciju i dovodi u red javne finansije, pretvarajući deficit budžeta od dve milijarde evra u suficit prošle godine. Uprkos oduševljenju MMF-a fantastičnim uspehom fiskalne konsolidacije, Vujović sasvim sigurno neće ostati u lepom sećanju penzionerima kojima su smanjene penzije ili zaposlenima u javnom sektoru kojima su skresane plate. Opet, s druge strane, ovo je omogućilo da Srbija smanji javni dug sa 75 odsto BDP-a (što je vodilo u bankrot zemlje) na ispod 60 odsto.
On je reforme opisao ovako: „Reforme su morale da budu bolne. To je najmanji bol koji dobar hirurg ortoped mora da nanese pacijentu kad operiše kuk. Ako to ne učini, kuk će zaribati, za godinu dana operacija će opet biti nužna, teža i bolnija i teško da će pacijent ponovo normalno hodati“. Dakle obaranje standarda je bilo bolno, ali i neophodno.
Zanimljivo je da je tokom nešto manje od mesec dana u februaru 2016. bio i v.d. ministra odbrane nakon što je Bratislav Gašić morao da ode sa ovog mesta, a pre nego što je postavljen Zoran Đorđević.
Za njega je vezan i jedan događaj koji ne baca najbolje svetlo na njega. U septembru 2015. godine su upravnica pošte i službenica sa Dedinja premeštene u Mladenovac jer su, prema pisanju medija, prateći proceduru tražile od njega ličnu kartu prilikom podizanja novca.
Prošle godine prilikom pravljenja Vlade važio je za jednog od kandidata za premijera, ali na tu poziciju je postavljena Ana Brnabić. Već u septembru u javnosti je procurela spekulacija da Vujović daje ostavku. Neki su to dovodili u vezu sa zdravstvenim stanjem, neki sa sukobima u Vladi. Ipak do ovoga je ipak došlo pre pet dana kada je Brnabićki podneo neopozivu ostavku. U martu na Kopaonik biznis forumu upozorio je da je prvi korak u stabilizaciji ekonomije napravljen, ali da je sada potrebno napraviti i drugi korak, obezbediti održiv rast. Baš tamo je izjavio da neće dati saglasnost da plate i penzije rastu brže od rasta privrede, usred najava predsednika, premijera i nekih ministara kako će biti povećanja plata pre kraja godine.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Gospodin Vujovic , je bio dugogodisnji zaposlenik svetske banke. Kao relativno mlad je otisao u penziju. Ali zato Srbi i Srpkinje moraju da rade do 65. godine , za male plate ,da primaju umanjene niske penzije za 40 godina rada .A ko to odlucuje , naravno mmf i svetska banka , a sprovodi kurir djoko , pardon gospodin Vujovic
Smanjiti penzije (kriminalan akt!), smanjiti plate javnom sektoru, povecati akcize na gorivo, alkohol, cigarete i tako napuniti budzet i stabilizovati finansije… Kakva mastovitost! Kakva ekonomska vestina!
Ponekad mora i da se štedi, ali rast BDP-a nije moguć bez investiranja u privredu. Nažalost, svaka domaćica bi smanjila dug države na način kako su to uradili Vučić i Vujović. Pri tom neka javna preduzeća i neka državna su i dalje gubitaši i tu vlast nije uradila ništa. Ni reforme nisu sprovedene. Zato ne vidim da su pojedini ministri eksperti.
Meni je smanjena penzija. Nije mi prijatno ali ako tako mora, nemamo kud.
Sve dok “ zvezda“ Vlade RS ne bude ministar ekonomije, jasno je da zbog političkih podela to premijer nikada neće biti, koji će uspeti da organizuje nacionalnu ekonomiju tako da ima konstantan i dugoročno održiv privredni rast, ne manji od 4-5 % godišnje, sve ispod je katastrofa, neće se videti svetlost na kraju tunela. Toliko hvalospeva o , u suštini najprimitivnijem načinu konsolidacije javnih finansija tj stezanja kaiša ionako osiromašenih kategorija stanovništva, ministru finansija previđajući pri tome da je glavni cilj promašen a to je privredni rast koji je u suštini minoran.Takođe to „tišina tamo“ je pre bilo „ko još jednom zakasni više ne mora ni dolaziti“ a što baš i ne služi na čast niti jednom od aktera.Toliko o dignitetu hvaljenog!