12. septembar // petak //

Zašto ja ovo radim, da li je to potreba da mladim ljudima obezbjedimo bezbolniji ulazak u svijet odraslih ili da pokušamo da im srušimo predrasude sa željom da postanu slobodni ljudi…?

Da li će kroz teatarsku umjetnost razviti maštu, spontanost, inventivnost, inteligenciju, a prije svega empatiju – da razumiju druge? Trebali bi!

Na JUVENTAFESTU imamo u programu šest predstava – dvije iz Srbije, dvije iz BiH, jednu iz Hrvatske i jednu iz Slovenije.

Sutra predstava „Crvenkapica“ Dramskog studija iz Pančeva otvara festival. Radujem se početku, a imam i tremu. Da li će sve proteći kako treba.

13. septembar // subota //

Žurim da kupim haljinu za otvaranje JUVENTAFESTA, da odem frizeru i da ispunim dan do otvaranja.

Zovu me moja djeca, sin Ismar, profesor matematičkih nauka koji živi i radi u Americi, i kćerka Ljiljana, doktor molekularne biologije koja živi i radi u Madridu, moj ponos i moja radost, moja utjeha. Ohrabruju me! Čujem se i sa unucima Andrejom i Iris… Život se nastavlja!

U popodnevnim satima mali dogovor sa ekipom festivala, sa izvršnim direktorom Damirom, vrijednim i odanim saradnikom.

Došle su sve grupe, Centar za djecu i omladinu u centru Sarajeva, u kojem se održava festival, postaje mjesto u kojem se isprepliću radost i ljubav. Neka tako i ostane!

Posljednje pripreme, Rusmir, tehnički direktor, sa svojom ekipom od nemogućeg pravi moguće. Jedino tako se može u ovim tužnim vremenima za kulturu.

Koju vlast zanima dolazak mladih ljudi koji žele da ih se čuje i vidi, koji žele reći sa scene šta je to što se mora mijenjati u njihovim životima.

Ovi mladi ljudi imaju umjetnost, zavjeru protiv vlasti, laži, licemjerja.

Sala se puni do posljednjeg mjesta. Počinje JUVENTAFEST!

Mladi ljudi iz cijelog regiona navijaju za svoje drugare na sceni, postaju aktivni učesnici u oblikovanju sopstvenog okruženja.

Došle su moje kolege da nas podrže, prepoznale su važnost festivala.

Tu su i članovi žirija sa respektabilnim referencama – Kayoko Yamasaki, Varja Đukić, Adnan Mujkić!

Predstava „Crvenkapica“ i veliki aplauz. Došao je i Bane, s kojim sam sarađivala u okviru BUDI festivala u Pančevu. Izuzetan, posvećen radu s mladim ljudima. Raduje me razgovor s njim.

Čestitke od mnogih za uspješan početak Juventafesta.

Umorna i emotivno iscrpljena odlazim. Idući prema kući, ponovo osjećanje tuge, jer odnedavno ulazim u stan sama. Izgubiti dio života! Neprirodno!

14. septembar // nedelja //

Sinoć sam bila sigurna da ovo što radimo ima smisla, da je ovo prilika da se izazovu promjene.

Danas smo gledali dvije predstave u okviru Juventafesta.

Prva „Pozdravi nekog“ iz Zenice u izvođenju Dječije, omladinske i lutkarske scene. Uvijek aktuelna tema – ispovijesti mladih iz Doma za napuštenu djecu. Autori Vesna Ognjenović i Budimir Nešić. Izuzetna predstava, emotivna, srednjoškolci koji govore tekstove sa potresnom iskrenošću.

Druga predstava Sofoklova „Antigona“ u izvođenju učenika Katoličkog školskog centra iz Tuzle.

Sa koliko ozbiljnosti su učesnici pristupili oblikovanju ove predstave. Mogli bi im pozavidjeti i najveći profesionalci. Sve čestitke.

Već vidim da žiriju neće biti nimalo lako.

Sutra nas očekuje predstava „Klasni neprijatelj“, Omladinsko pozorište Dadov iz Beograda. Stari smo znanci!

15. septembar // ponedeljak //

Danas u popodnevnim satima doći će članovi žirija kod mene, na sarajevski burek! Kako biti u Sarajevu a ne probati burek!

Doveo ih je Dragan Stojković, prijatelj, koji je rođen u Sarajevu, tačnije rođen je u istoj zgradi, na istom spratu, vrata do mojih. Vršnjak je moga brata Davora. Kao dijete se sa roditeljima preselio u Beograd.

Ostali smo bliski do danas, kao rod rođeni! Mnogo nam pomaže u realizaciji festivala.

Sjedimo i razgovaramo u ugodnoj atmosferi, članovi žirija, draga dramaturkinja Asja Krsmanović, selektorica festivala, Dragan i ja. Jedemo burek, a poslije toga sladimo se hurmašicama, baklavama i tulumbama.

Da li će Kayo, Japanka, izdržati ovu količinu kalorija?

Odlazimo na predstavu „Klasni neprijatelj“. Puna sala njihovih vršnjaka, jer svi učesnici su cijelo vrijeme festivala u Sarajevu, prate jedni druge, zajedno pohađaju radionice i druže se. Da, to sam željela.

Predstava je pokrenula emocije, uznemirila … Veliki aplauz na kraju!

Odlazim kući šetajući sa svojom školskom prijateljicom Varjom N. i ćaskamo o svemu. Volim biti sa mojom odanom prijateljicom.

16. septembar // utorak //

Pripreme za panel-diskusiju za voditelje grupa i članove žirija na iskustvenom planu rada sa mladima.

U iznenadnom odsustvu Asje, koja je trebala voditi ovu diskusiju, preuzimam ulogu moderatora.

Nije bila potrebna posebna vještina, jer su Drago iz Ljubljane, Miroljub iz Zenice, Jadranka iz Zagreba, Bane iz Pančeva i Vladan iz Beograda sa Kayom, Varjom i Adnanom bili motivisani za iskren i koristan razgovor. Hvala im za potrebu da ovom festivalu doprinesu još više značaja.

Ponovo druženje kod mene u popodnevnim satima. Osjećaj ugode sa ljudima sličnih afiniteta. Pružiti ruku mladom čovjeku i pomoći mu u njegovom sazrijevanju.

Još jedna izvanredna predstava „Treće“ iz Ljubljane. Djaški dom, Teatar Pozitiv! Otvaranje tabu teme spolne usmjerenosti. Govorom pokreta tijela postavljaju problem seksualnosti. Koliko zrelosti u pristupu. Gdje ste psiholozi, pedagozi i ostali … mogli ste mnogo toga saznati kako mladi ljudi doživljavaju ovaj problem, ali i ovaj put oni su bez vas!

I opet veliki aplauz. Njihovi vršnjaci su prepoznali važnost ove teme.

I zato je potreban ovaj festival!

17. septembar // sreda //

Pripreme za završnu veče Juventafesta. Predstava „Na putu do slave“ Dramskog studija ZKM-a.

Damir i ja smo u stalnom kontaktu, pokušavamo da sve bude pod kontrolom. Ekipe naših saradnika, tehničkog osoblja, volontera rade sa željom da se desi ono što rijetko gdje u teatrima uspijeva – tačnost i posvećenost. I uspjevaju. Sve čestitke divnim ljudima i mladosti koja je prepoznala važnost ovog festivala.

Pred predstavu poneka sugestija i pitanja da li je sve ispoštovano. Ponovo prepuna sala. Gosti i učesnici festivala. Mladi sjede i na podu. Poslije predstave biće dodjeljene nagrade. Iščekivanje!

Predstava je okupila veliki broj srednjoškolaca koji su pokazali svoje zavidne teatarske vještine. Sa plesnim, pjevačkim i glumačkim sposobnostima. I ponovo radost igranja. Publika ih je na samom početku zavoljela i aplaudirala tokom predstave.

Žiri je doneo odluku! Kayoko, predsjednica žirija, sa mješavinom japansko-balkanskog šarma dala je kratki presjek impresija o svakoj predstavi, Adnan je u ime žirija slovenačkoj predstavi „Treće“ dodijelio nagradu – ZA INOVATIVNI PRISTUP DRAMSKOJ UMJETNOSTI, a Varja GRAND PRIX za predstavu Zeničkog pozorišta „Pozdravi nekog“.

Svi su se radovali ovim nagradama, baš svi! Znam da ta zajednička radost ne postoji u profesionalnim krugovima.

Poslije svega slavlje, žal što se rastajemo. Do slijedećeg JUVENTAFESTA.

18. septembar // četvrtak //

Podne je! Hodam Baščaršijom. Rođena sam u ovom gradu i navikli smo se jedan na drugog, ali me hod po kamenim uličicama Baščaršije svaki put iznova podstakne na jedno lijepo vrijeme kada su me kao djevojčicu vodile radnje sa filigrantskim predmetima i nakitom kroz svijet bajki. Pa golubovi, miris daleko poznatih ćevapa, džamije, crkve i ljudi! Možda zato nisam poželjela nikad da odem iz mog rodnog grada. Bez obzira na to što sada hodam sama. Ali jedna druga bajka se rodila.

Autorka je glumica i umjetnička direktorica Juventafesta