Ko se igra rata u Bosni i Hercegovini

Nabavlja se više pušaka nego što ima policajaca?

Zdravko Krsmanović: Nije baš da se nabavlja više pušaka nego što ima policajaca, ali riječ je o zaista velikoj količini, što je uznemirilo ljude u BiH. Kod nas se pred svake izbore podižu nacionalne tenzije, ali ovo što radi režim u Republici Srpskoj prevazilazi sve što je do sada rađeno. Zaista se može govoriti o militarizaciji policije RS, preko koje se pokušava izvršiti kriminalizacija društva. Ne treba zaboraviti da su 9. januara na proslavi Dana Republike Srpske učestvovali pripadnici organizacije Srbska čast koji imaju kriminalnu prošlost.

Reuf Bajrović: Policija u Federaciji je nabavila izuzetno mali broj dugih cijevi – nekoliko stotina. To je desetak puta manje od onoga što je nabavio gospodin Dodik.. I kao da to nije bilo dovoljno – gospodin Dodik je rekao da će svaki pripadnik MUP-a Republike Srpske imati dugu cijev, što znači da će biti nabavljeno još oko 5000 automatskih pušaka. To je onda militarizacija policije Republike Srpske kojom se, po mom mišljenju, narušava Aneks 1A Dejtonskog sporazuma koji se bavi vojnim aspektima tog sporazuma.

Zdravko Krsmanović: Podsjetio bih da je u Bosni i Hercegovini za očuvanje mira zadužena vojna misija ALTHEA koja je produžena ruka EUFOR-a. Ova nabavka oružja nema nikakve veze sa terorizmom, to je demonstraciju sile radi ostvarivanja sna koji Milorad Dodik odavno sanja, a to je secesija.

Reuf Bajrović: U pitanju su dvije adrese. Jedna je Ministarstvo vanjske trgovine. Osoba koja je zadužena za izdavanje tih dozvola bila je uključena u veliku, možda i najveću poslijeratnu aferu nelegalne trgovine oružjem. Druga adresa je Ministarstvo odbrane na čijem je čelu ministrica Marina Pendeš, koja je direktno odgovorna Draganu Čoviću, Dodikovom savezniku. Treći igrač je Obavještajno sigurnosna agencija (OSA), ali ona ne daje dozvole, već samo mišljenje da li onaj ko nabavlja oružje predstavlja prijetnju po ustavni poredak. Prema tome, o nabavci su odlučivale dvije osobe koje su direktno povezane sa alijansom Dodik-Čović.

Zdravko Krsmanović: U MUP-u ima dosta školovanih policajaca, profesionalaca, kojima nije svejedno kada vide da njihova institucija pod izgovorom borbe protiv terorizma dobija vojni karakter. Zaista se može postaviti pitanje da li će Dodik predati vlast ako doživi poraz na izborima. Ali ko se igra rata, rat će mu sigurno doći glave.

Zdravko Krsmanović: Dok sam bio načelnik opštine Foča vidio sam da su djeca poginulih boraca i šehida laka meta za one koji nemaju dobre namjere. Tom djecom se lako može manipulisati. Posebno kada se ima u vidu kakav je obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini – još uvijek imamo dvije škole pod istim krovom i različite nastavne programe. Tri naroda – tri istorije.

Zdravko Krsmanović: Ukoliko se stanje u regionu promijeni, to može da izmakne kontroli. U ovom trenutku Srbija je bitan faktor stabilnosti. Kosovski problem je pod kontrolom, međutim u Srbiji postoje jake snage koje se opiru rješavanju tog problema. Ukoliko bi došlo do promjena u Srbiji i do povratka ekstremnih nacionalista, onda bi Kosovo i Republika Srpska mogli biti upaljač koji bi ponovo destabilizovao regiju Balkana.

Reuf Bajrović: Mislim da bi se ove ratne igre mogle izmaći kontroli. Pogledajmo kako se ponašaju susjedi. Hrvatska nije svjesna svoje pozicije i ponaša se kao da iza sebe ima cijelu NATO vojsku. Ona pokušava da iskoristi svoje članstvo u Evropskoj uniji da bi u Bosni i Hercegovini ostvarila svoje ratne ciljeve, što je vrlo opasno. Što se tiče odnosa Srbije prema BiH ja mislim da tu nema nekih značajnih promjena. Dugoročna politika Srbije zasnovana je na ideji da se Kosovo u pogodnom trenutku pokuša zamijeni za dio Bosne i Hercegovine, uz podršku međunarodne zajednice.