Foto: EPA/ABIR SULTANŠta smo to uradili? Dok posmatrač podržan od strane UN-a izjavljuje da se „najgori mogući scenario gladi trenutno odvija u Pojasu Gaze“, to je trebalo da bude pitanje koje odjekuje između zidova dok se Kir Starmer ove nedelje sastajao s Donaldom Trampom.
Namerno izgladnjivanje Gaze od strane Izraela, na kraju krajeva, predstavlja zločin koji je javno priznat, osmišljen i sproveden naočigled sveta.
Starmer je rekao da će Ujedinjeno Kraljevstvo priznati palestinsku državnost ako Izrael ne pristane na prekid vatre i rešenje u vidu postojanja dve države, ali ne dozvolite da vas to zavara: palestinsko pravo na nacionalno samoopredeljenje je neotuđivo pravo, a ne pregovarački ulog, ukazuje Oven Džons u kolumni za Gardijan.
To je najviše simbolična radnja koju može preduzeti umesto, recimo, uvođenja oštrih sankcija i obustave prodaje oružja. Licemerna zabrinutost zapadnih političara i medija neće nahraniti izgladnelu decu Gaze, niti će ih osloboditi krivice.
Izraelski lideri su od samog početka eksplicitno i višestruko izjavljivali da namerno izgladnjuju narod Gaze.
„Glad izazvana ljudskim delovanjem nije nešto što sam video tokom svog života“, rekao mi je Martin Grifits, bivši humanitarni šef UN-a.
Dana 9. oktobra 2023. tadašnji izraelski ministar odbrane, Joav Galant, najavio je „potpunu opsadu Gaze: bez struje, bez hrane, bez vode, bez goriva“, pravdajući to rečima: „Borimo se protiv ljudskih životinja i ponašamo se u skladu s tim“.
Već narednog dana, izraelski general zadužen za humanitarna pitanja u Gazi i na Zapadnoj obali – Gasan Alian – izjavio je da su „građani Gaze ljudske zveri“ koje će pretrpeti „potpunu blokadu Gaze, bez struje, bez vode, samo razaranje. Hteli ste pakao – dobićete pakao“.
Sledeće nedelje, izraelski premijer Benjamin Netanjahu izjavio je:“Nećemo dozvoliti humanitarnu pomoć u vidu hrane i lekova sa naše teritorije za Pojas Gaze“.
Mnogi zapadni mediji ove izjave uopšte nisu preneli ili su ih preneli usputno, bez objašnjenja njihove očigledno nezakonite namere.

Kao da su te izjave izrečene u paralelnoj stvarnosti – jer da su prikazane s dužnom pažnjom, mediji bi bili primorani da izraelski napad prikažu kao kriminalni poduhvat, a ne kao rat u samoodbrani.
Zapadni saveznici Izraela tačno su znali šta se dešava. U martu 2024, tadašnji britanski ministar spoljnih poslova, Lord Kameron, napisao je pismo u kojem navodi razne trikove koje Izrael koristi da blokira dostavu pomoći u Gazu.
Ipak, Britanija nije preduzela ništa. U aprilu 2024, dva američka vladina odeljenja zaključila su da Izrael namerno blokira pomoć, što je pravno obavezivalo američku administraciju da obustavi isporuku oružja.
Tim Džo Bajdena to je odbacio. Kasnije iste godine, ista administracija poslala je javno pismo u kojem navodi prepreke koje Izrael postavlja pomoći, ali je Tel Aviv ispravno procenio da se radi o političkom poziranju u vreme predsedničkih izbora, te je uglavnom ignorisao zahteve i nije snosio nikakve posledice.
Izrael je izvršio najveće ubistvo humanitarnih radnika u istoriji, usmrtivši više od 400 njih do proleća.
Vodio je nemilosrdan rat protiv glavne humanitarne agencije u Gazi – UNRWA, agencije Ujedinjenih nacija za palestinske izbeglice – i zabranio joj delovanje u okupiranim teritorijama još u oktobru prošle godine.
Njegova vojska je ubijala policajce koji su štitili konvoje pomoći i sprečavali pljačku. Nije reč samo o blokadi pomoći na ulazu – izraelski napadi su uništili gotovo svu poljoprivrednu zemlju, oštetili 80 odsto obradivih površina, dok su skoro sve životinje i većina biljnog sveta uništeni.
Gaza više nema luku, niti ribarska plovila, a Palestinci koji prkose izraelskoj zabrani ribolova rizikuju da budu ubijeni.
Masakri izgladnelih Palestinaca koji pokušavaju da dođu do pomoći postali su uobičajeni. U februaru 2024, više od stotinu civila koji su čekali brašno ubijeni su od strane izraelske vojske – ali, kao i tokom celog genocida, mediji su izraelska poricanja, izgovore i laži tretirali kao verodostojne tvrdnje.
Detaljna istraga CNN-a nedeljama kasnije zaključila je ono što je od početka bilo očigledno – izraelska vojska je kriva – ali tada je pažnja javnosti već bila usmerena drugde.
U martu ove godine, Izrael je nametnuo potpunu opsadu i zamenio efikasni sistem UN-a za isporuku pomoći tzv. Fondacijom za humanitarnu pomoć Gaze (GHF), čiji su „distributivni centri“ postali distopijska mesta smrti.
Kako navodi UN-ova agencija IPC, ta pomoć nije samo nedovoljna, već je često i neupotrebljiva, jer Palestinci nemaju gas za kuvanje niti čistu vodu da bi je mogli pripremiti.
Više od hiljadu civila ubijeno je pokušavajući da dođe do te pomoći. Prema rečima humanitarnih organizacija, GHF je namerno osmišljen da natera izgladnelo stanovništvo da se preseli ka jugu, gde mogu biti zatvoreni u ono što je bivši izraelski premijer Ehud Olmert nazvao “koncentracionim logorom”, pre nego što budu deportovani.
Uprkos očiglednoj, transparentnoj i bezobzirnoj krivici Izraela, njihove laži i dalje prihvataju zapadni političari i mediji.
U ponedeljak je Donald Tramp ponovio da „mnogo hrane krade Hamas“. Ovu laž demantovala je Sindi Mekejn, direktorka Svetskog programa za hranu i udovica republikanskog senatora Džona Mekejna, poznatog po podršci Izraelu.
Unutrašnja analiza američke vlade nije pronašla dokaze, a i izraelski zvaničnici su saopštili da je i njihova vojska došla do istog zaključka. Ipak, kriminalne bande koje kradu pomoć često su podržane od strane Izraela a Netanjahuov bivši zamenik čak je rekao da su povezane sa Islamskom državom.
Nalog za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda, izdat pre osam meseci, usmeren je upravo na namerno izgladnjivanje i to s razlogom: dokazi su preplavljujući.
Ali čak i kada bi pomoć odmah počela da ulazi u Gazu, mnogi Palestinci bi i dalje umirali, jer su njihova tela nepovratno uništena glađu. A ni to nije na dnevnom redu. Samo 73 kamiona puštena su u ponedeljak – primorani da idu opasnim rutama, nakon čega su opljačkani.
Naš premijer je promovisao humanitarne vazdušne isporuke pomoći. To su simbolični gestovi – neprecizni, nedovoljni i smrtonosni, jer su pali i usmrtili Palestince.
Sve što zaista postižu jeste pokriće za Izrael, da se prikaže kao da „nešto radi“, dok zapravo namerno sprovodi masovno izgladnjivanje.
A šta drugo da očekujemo od Starmera, koji je na početku genocida podržao izraelsko pravo da uvede opsadu nad Gazom pa onda pokušao da nas ubedi da to nije rekao?
Šta smo to uradili? Da zapadne elite imaju imalo stida, ovo pitanje bi im oduzimalo san. A odgovor je jednostavan: omogućili ste masovno izgladnjivanje celog naroda. Znali ste šta se dešava, jer ste 21 mesec bili zatrpani dokazima i jer je počinilac, vaš saveznik, više puta javno hvalio svoje zločine.
Nažalost, arhitekti ovog užasa neće sami sebe pozvati na odgovornost. To će ostati posao za istoriju i sudove, zaključuje Džons.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


