Foto: EPAVladar Ruske Federacije, ako je uopšte spreman da razgovara sa Ukrajinom o miru, spreman je samo na takav mir koji bi joj diktirao kao pobednik, piše Sergej Šelin, socijalni i ekonomski analitičar u analizi za The Moscow Times.
I više svojim podanicima ne obećava poboljšanje životnog standarda. Putin se ponaša kao šef režima koji ratuje i koji namerava da ratuje i dalje.
Počeću od znakova fizičke istrošenosti Putina, čije pojave mnogi stalno iščekuju. Takvih znakova u najnovijem televizijskom programu „Rezime godine“ nije bilo.
Vladar je zaista delovao tromije i manje živahno nego u svojim najboljim trenucima, ali samo tokom prva dva sata.
Počev od trećeg sata, kada se razgovor uglavnom sveo na razne trivijalnosti, on se razgibao i potom uživao u podaništvu „novinara“, nimalo ne nastojeći da što pre završi događaj.
Zaustavljen je tek posle četiri i po sata, kada je po trajanju dostigao rekord iz prošle godine.
Brine ga samo jedno
Važan i čak višeznačan deo godišnjeg Putinovog obraćanja narodu – bilo je potpuno odsustvo bilo kakvih konkretnih obećanja da će se podići životni standard nevojnom delu njegovih podanika, da će se za njih graditi neki super-objekti ili ispunjavati male, ali dirljive molbe prosjaka koji se redom uključuju u „direktnu liniju“, i slično.
Sva materijalna obećanja odnosila su se samo na dve kategorije Rusa.
Prvo, na one direktno vezane za rat – pripadnike vojske, primaoce naknada za poginule i stanovnike osvojenih teritorija.
I drugo, na one koji rađaju decu i kojima je potrebna veća socijalna pomoć i subvencionisana povlašćena hipoteka.
U odnosu na neke od tih ljudi, na primer na udovicu poginulog vojnika, nacionalni lider je čak bio sposoban da oseti izvesnu krivicu: „Želim da vam se izvinim…“.
Naravno, neprijatno mu nije zbog smrti njenog muža, već zbog odugovlačenja u naknadnom regulisanju penzije i povlastica: „…zbog takve sporosti onih službi koje treba da rešavaju ovakva pitanja. Oprostite nam, molim vas“.
Vladar je odlučio da brine samo o vojnicima, njihovim udovicama, kao i o maloj deci. Jer u drugoj polovini 2040-ih deca koja se danas rađaju već će biti sposobna za vojnu službu, a Putin očigledno namerava da vlada Rusijom i u tim godinama.
Prosperitet ostalih kategorija podanika njega više ne zanima.
Šef režima koji ozbiljno planira samo ono što je povezano s ratom unapred čini neozbiljnim svaku svoju mirovnu ponudu, čak i ako ona postoji. A o suštini svojih hipotetičkih mirovnih uslova Putin opet nije rekao ništa, iako je uveravao da oni postoje.
Miroljubivo zveckanje oružjem
Ranije je u takvim slučajevima voleo da se poziva na neki mirovni projekat ponuđen Ukrajincima u Istanbulu u proleće 2022. Sada umesto toga vladar Rusije govori o svojoj popustljivosti kakva je, navodno, bila ovog leta na pregovorima s Trampom na Aljasci:
„Usaglasili smo se i praktično prihvatili predloge predsednika Trampa… Obratili su nam se sa molbom da pristanemo na određene kompromise. Došavši u Ankoridž, rekao sam da će to za nas biti teške odluke, ali da se slažemo s ponuđenim kompromisima. Zato je potpuno netačno i bez osnova tvrditi da mi nešto odbacujemo… Lopta je u potpunosti na strani naših zapadnih oponenata, pre svega vođa kijevskog režima i njihovih, u ovom slučaju prvenstveno evropskih, sponzora. Spremni smo i za pregovore i za okončanje konflikta mirnim sredstvima…“
A jedini do danas poznati „mirovni“ dokument više-manje ruskog porekla jeste plan „28 tačaka“, koji je u svojoj početnoj verziji očigledno neprihvatljiv za Ukrajinu.
Onaj ko želi da vidi pomak Putina ka miroljubivosti, naravno, može u citiranom pasusu pronaći nekakve njene nagoveštaje. Ali samo ako ih posmatra odvojeno od cele ostale „direktne linije“, prepune zveckanja oružjem, pretnji i uvreda.
Reč „prasići“ (o Evropljanima), koju su „novinari“ više puta citirali kao duhovitu Putinovu dosetkuslužila je samo kao začin glavnom jelu.
A kao to jelo (i drugi, posle Putina, junak celog događaja) predstavljen je stariji poručnik Naran Očir-Gorjajev.
Borbeni drug ratobornog vođe
Nedavno ga je ruska televizija prikazivala pravo sa bojišta kod Severska. Pre nekoliko dana pozvali su ga kod Putina u Kremlj. A sada je, kao „as iz rukava“, predstavljen publici u emisiji „Rezime godine“. Da bi, u svojstvu očevica, junak poručio:
„Prilikom povlačenja, Oružane snage Ukrajine su, poput nacista, streljale civile koji nisu želeli da se povlače zajedno s njima… Da, mlade ljude. Posebno mlade ljude od 30 do 40 godina – jednostavno su ih izvodili i streljali bez suda i istrage… Sve redom…“
Prisustvo u prvom redu ratnika-jurišnika, okićenog ordenjem i u svečanoj uniformi, davalo je dodatni kolorit Putinovim opširnim razmatranjima o toku borbi, o „našim trupama“ koje „napreduju duž cele linije dodira“, o tome da „ima sasvim mladih momaka, studenata raznih fakulteta, koji uzimaju akademsko odsustvo da bi potpisali ugovor i otišli na front“, kao i o tome da učesnike „specijalne vojne operacije“ posle službe treba „okupljati, pomagati im i gurati ih napred“ i da „nije strašno poveriti sudbinu zemlje u njihove ruke“.
S vremena na vreme ratoborni vođa nalazio je povod da se ponovo obrati svom saborcu: „Opet ću se vratiti na Narana Aleksejeviča. On ratuje već četiri godine, ima četvoro dece…“
Beskrajno duga manifestacija bila je opterećena svačim – samo ne miroljubivošću.
Ipak, pored vojnih i „dečjih“ tema, postojali su i segmenti koji su nosili dodatno, često skriveno značenje.
Kremaljski asketa
Čitava dva „tadžikistanska“ pitanja (oba o dobročinstvima režima Rusije prema Tadžikistanu) očigledno su bila odgovor na ubistvo dečaka Tadžika od strane tinejdžera-naciste u Podmoskovlju.
Nije u Putinovom stilu da o takvim stvarima govori suštinski, ali je svečano proglasiti da u Rusiji navodno nema ksenofobije – bio pravi trenutak. Verovatno je s istim ciljem u sali povećan udeo gostiju iz etničkih autonomija u odnosu na uobičajeni.
U ostalom, druga, „nevojna“ polovina događaja sastojala se od trivijalnosti (da li ka Zemlji sada pod maskom komete leti vanzemaljski brod), kao i od ponavljanja standardnih izmišljotina (na primer, da se „inoagenti“ u Ruskoj Federaciji ne gone krivično).
Očigledno Putinovo oživljavanje u tim satima verovatno se objašnjava time što se upravo pred kraj „direktne linije“, kada su glavne teme delovale iscrpljeno, opustio i dobio pun prostor za hvalisanje.
Saopštio je da radi nepristojno mnogo i da živi asketski u siromašnom i neuređenom kremaljskom stanu.
Otkrio je i metod svojih tajnih upoznavanja sa životom naroda. Ispostavlja se da vladar ponekad otpusti pratnju, ugasi rotaciju i naredi da ga voze sporednim ulicama, te tako upoznaje detalje svakodnevice običnih ljudi pravo kroz prozor svoje limuzine.
Stvar koja je razotkrila nameru
Pred sam kraj „Rezimea godine“ Putin je iznenada osetio potrebu da dodatno saopšti nešto važno.
I to važno je poništilo svaku pokušaj da se u čitavom događaju pronađu makar nagoveštaji spremnosti da se rat okonča.
Kao što je poznato, izbori u Ukrajini jedan su od obaveznih ruskih uslova za zaključenje mira. A evo koji je dodatni uslov uz to vezao vođa Rusije: „Postoji jedno pitanje koje ne možemo da zaobiđemo, a to je: na teritoriji Ruske Federacije žive milioni građana Ukrajine, po raznim procenama od pet do deset miliona, koji imaju biračko pravo. I ako već bude izbora, onda imamo pravo da zahtevamo od onih koji će ih organizovati da se Ukrajincima koji sada žive u Rusiji omogući da glasaju na teritoriji Ruske Federacije. Tu ima još mnogo drugih pitanja koja zahtevaju pažljivo proučavanje. Ali pitanje nije bespredmetno. Slažem se da vlast u Ukrajini na kraju mora postati legitimna, a bez izbora to nije moguće.“
Putin smatra da je „izgubio“ poslednje izbore u Moldaviji zato što je u Rusiji glasalo svega 4.000 građana te zemlje, iako ih, po mišljenju ruskih vlasti, u Ruskoj Federaciji živi pola miliona. Bilo je premalo glasačkih listića da bi se s njima poigrala ruska administracija.
Zahtev da se pod kontrolu ruskih vlasti stavi pet ili više miliona „ukrajinskih“ glasova ravan je zahtevu da se pod Putinovu kontrolu preda politički režim Ukrajine.
Upravo je taj uslov u prikrivenom obliku bio sadržan u „28 tačaka“. Putin ga je samo učinio otvorenim. Ukrajina ratuje već četiri godine da se to ne dogodi. Prihvatanje takvog uslova za nju je ravno kapitulaciji, zaključuje Šelin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


