Ulicama Beograda više od jednog veka prolaze tramavaji. Linije javnog gradskog prevoza odavno su počele da „pišu“ istoriju grada. Kako se menjao grad tako su se i menjale trase javnog prevoza.


U Beogradu je pre 120 godina svečano puštena u saobraćaj novosagrađena tramvajska linija od Kalemegdana do Slavije. Za to vreme broj linija gradskog prevoza se povećavao sa rastom broja stanovnika, a sa nastankom novih naselja i prema potrebama stanovništva menjale su se njihove trase. Tako je i tramvajska linija 11 ovih dana trajno ukinuta iz saobraćaja javnog gradskog prevoza. Prva linija koja je 1984. godine, po otvaranju tramvajskog saobraćaja u Novom Beogradu, prošla novom trasom, otišla je u legendu, a osim nje, bez trase su tokom dugogodišnjeg rada javnog gradskog prevoza ostajale i druge „brojke“.

Misterija tramvajske „jedinice“

U glavnom gradu trenutno saobraća 11 tramvajskih linija, a među ciframa rezervisanim za ovu vrstu prevoza, bez trase je i prva linija – „jedinica“.

Sve do 1947. godine od Kalemegdana do Slavije vozila je „jedinica“. Vremenom je kraćena i produžavana, a između dva svetska rata je čak uvedena i linija 1a, koja je išla od Slavije do Crvenog krsta. S obzirom da su išli nekadašnjom Prištinskom ulicom (Cara Nikolaja II), tramvaje sa ove trase zvali su „prištinci“.

Sa dolaskom trolejbusa u Beograd, prva linija javnog gradskog prevoza je prepuštena troli sa sličnom putanjom. Međutim, kada je trasa od Kalemegdana do Lekinog brda preimenovana u „jedanaesticu“, „jedinica“ se izgubila iz reda vožnji sve do 1978. godina. Te godine je od Kalemegdana (Beko) do Rakovice (a kasnije i do Kneževca) počeo da saobraća tramvaj sa brojem jedan, ali je, nažalost, početkom devedestetih godina trajno prestao da vozi beogradskim ulicama.

Nepostojanje „jedinice“ u današnjem redu vožnje za neupućene gotovo da je i mistifikovano, iako je objašnjenje zato krajnje jednostavno, i isto za gotovo sve linije koje su vremenom ukidane ili menjane. „Jedinica“ ne postoji jer je, kao i u skorašnjem slučaju „jedanaestice“, mali broj građana koristio ovu liniju, što je verovatno bila posledica vraćanja „trojke“ na staru trasu, koja se delimično poklapala sa trasom „jedinice“.

Putanje tramvajskih linija nekada su išle ulicama za koje se danas to ne bi moglo ni naslutiti. Među njima je i Bulevar despota Stefana (nekadašnji Bulevar 29. Novembra, ili predratna ulica Kneza Pavla), kuda je saobraćala „devetka“. Njeno postojanje u istoriji ove ulice obeleženo je i nekadašnjom kafanom na uglu Skadarske ulice koja je nosila naziv po ovoj liniji gradskog prevoza.

Međutim, najintersantnija ulica kojom je nekada tutnjao tramvaj jeste ulica Rige od Fere. Niz strmu dorćolsku kladrmu, tokom jako kratkog perioda 1911. godine, spuštao se tramvaj, sve dok se, na zahtev stanovnika ovog dela grada, nisu bile premeštene šine u susednu, manje strmu, ulicu – Knez Mihailov venac (današnju Tadeuška Košćuška), kuda tramvaji i danas prolaze.

Redovan autobuski saobraĆaj od 1927.

Početkom 20. veka električni tramvaji su potisnuli i poslednji „konjski tramvaj“ sa gradskih ulica, a krajem 1927. godine jedno privatno preduzeće uvelo je u Beogradu redovan autobuski saobraćaj. Prevoz putnika je, u prvo vreme, obavljan na linijama Kalemegdan – Savinac i Terazije – Dedinje.

Broj autobuskih linija se vremenom povećavao, i, osim u kriznim periodima, retko se dešavalo da su se neke linije ukidale. Autobusi su uglavnom preuzimali nekadašnje linije trola i tramvaja, ili su menjale njihove trase prema potrebama stanovništva.

U sadašnjem redu vožnje nalaze se i linije koje postoje već jedan veliki vremenski period. To su linije koje pokrivaju centar grada, kao što je „dvedesetčetvorka“, koja pod istim brojem sa malim izmenama u putanji postojala još 1941. godine.

Nekada je i Zemunom išao tramvaj, a putanjom „četrnaestice“ kojom su se popularni pijačari dolazili u grad, danas saobraća linija 84, jednom od najstarijih linija gradskog prevoza.

Numeracija iz osamdesetih

Trolejbusi su u Beograd stigli relativno kasno. Godine 1947. uvedena je prva trolejbuska linija koja je saobraćala od Kalemegdana do Slavije. Trasom nekadašnje „jedinice“ danas saobraća linija 22L, najkraća linija javnog gradskog prevoza.

Sve do 1973. godine, trole su išle i na Zemun i Novi Beograd, ali je, sa ekspanzijom autobusa, njihova uporeba zanemarena. Štaviše, jedno vreme je ekološki prevoz u Beogradu bio sveden samo na liniju 11, a trole su se vratile na beogradske ulice nakon poskupljenja nafte, kada je povećan broj vozila i linija.

Sadašnja numeracija trolejbusa potiče iz osamdesetih godina, kada je linija 11, Kalemegdan – Lekino brdo, preimenovana u 22. Osim nje, trolejbuske linije su tada preuzele trase već postojećih autobuskih linija, pa je tako linijom 28, koja je još od pre Drugog svetskog rata obuhvatala istu putanju, od centra grada do Gradske bolnice na Zvezdari, mesto autobusa zauzeo tolejbus.

„Dvojka“ deo istorije grada

Najstarija linija u gradu je čuvena „dvojka“, čija je trasa, Dušanova-Sava-Slavija-Dušanova, ista već više od 100 godina. „Dvojka“ je tokom jednog veka ucrtala svoju kružnu putanju u istoriju i geografiju grada, dajući centru nezvanično ime – „krug dvojke“.

„Trinaestica“ i „tridesetjedinica“

„Trinaestica“ je nakon Drugog svetskog rata bila trolejbuska linija, koja je nastala kao varijacija „jedanaestice“ kada je 1953. godine sagrađena okretnica na Dušanovcu. Nakon njenog ukidanja, 16 godina kasnije, uvedena je autobuska linija 31, čija je trasa tada produžena do kraja Ustaničke ulice, a sećanje na nekadašnju liniju sačuvano je u inverziji cifara njenog sadašnjeg imena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari