Da li su žene sputane ili muškarci više podržavani? 1Foto: Privatna arhiva

Prema statistici koju Elektrotehnički fakultet u Beogradu radi od 2006. godine, od kada prate broj upisanih žena na studije, procenat upisanih žena na ETF je bio 19,93 odsto, dok je 2024. taj procenat 33,14 odsto, što možemo da smatramo napretkom, ali nedovoljnim da bismo jednaku zastupljenost mogli da očekujemo u narednoj deceniji, i to je približno tačna slika cele IT industrije.

Četiri devojke iz Srbije, Vanja Jelovac, učenica trećeg razreda Matematičke gimnazije iz Beograda, Nina Šunjić, učenica drugog razreda iste gimnazije, te Irina Stanišić i Mina Pavlović, učenice drugog razreda Prve kragujevačke gimnazije, učestvovaće na Evropskoj matematičkoj olimpijadi za devojke (EGMO), koja će biti održana sledeće godine u Bordou, u Francuskoj. One su se na ovo takmičenje plasirale posle izbornog takmičenja održanog u subotu, 20. decembra, u Matematičkoj gimnaziji u Beogradu.

Prethodnih godina sa iste Olimpijade, naše predstavnice vraćale su se sa medaljama (ne postoje podaci za učešće na EGMO 2025. koje je održano u Prištini, Kosovo, ali 2024. su se iz Tbilisija, Gruzija, vratile se jednom srebrnom i tri bronzane medalje). Ove specifične Olimpijade znanja organizuju se od 2012. godine, kada je održana prva u Kembridžu, u Engleskoj, i imaju za cilj da podrže, podstaknu i promovišu devojke koje interesuje matematika.

Iako će mnogi reći da je nauka nauka, i da se u znanju ne može praviti rodna razlika, ovo je jedna od podsticajnih aktivnosti, čiji cilj je dosezanje ravnopravnosti u oblastima u kojima oba pola imaju iste početne pozicije, ali se uticajem društva žene ne podstiču da se bave matematikom i tehničkim naukama, na način na koji se na to podstiču muškarci.

Sve statistike pokazuju da su devojčice bolje učenice, i u osnovnim i u srednjim školama, one postižu bolje rezultate na takmičenjima, ali do fakulteta njihov broj na visokoškolskim ustanovama na kojima se školuje kadar za IT ili tehniku uopšte, opada. Najviše devojčica se iz matematike takmiči u nižim razredima osnovne škole, i onda se njihov broj smanjuje, iako prosečno imaju bolji prosek iz školovanja. One se, većinom, na kraju odlučuju za zanimanja koja nisu vezana za IT ili bilo koju tehničku delatnost.

Moj put je prilično linearan, jer je moje interesovanje za tahničke nauke krenulo u detinjstvu, i roditelji su mi završili mašinstvo, a mama je i profesorka na fakultetu. Kad su deca crtala šta žele da budu kad porastu, svi su crtali učiteljice, frizerke, a ja mamu, profesorku mašinstva. Volela sam matematiku, a potom i fiziku, jer sam uživala da rešavam probleme.

Upisala sam specijalizovano matematičko odeljenje u Kraljevačkoj gimnaziji, a ubrzo sam krenula i u Petnicu, najviše mi se dopao seminar TEH, jer je pokrivao sva moja interesovanja. Tačno je da sa godinama rasta opada broj devojčica koje su i dalje zainteresovane za ove oblasti, ali ja nisam primetila klasičnu diskriminaciju. Očekivanja od dečaka su bila veća, nismo mi sputavane, nego su oni više podržavani, tako bih opisala šta se dešava, i to ne samo od profesora muškaraca, već i od profesorki, objašnjava Andrea Ćirić, koja je diplomirala na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, i već nekoliko godina radi u uspešnoj IT firmi.

Statistika koja postoji i pregledna je, pa je po njoj moguće i pratiti trendove, je ona koju svake godine posle upisa objavljuje Elektrotehnički fakultet u Beogradu. 2006. godine, od kada prate broj upisanih žena na studije ETF i Fizičkog fakulteta, procenat upisanih žena je bio 19,93%, dok je 2024. taj procenat 33,14%, što možemo da smatramo napretkom, ali nedovoljnim da bismo jednaku zastupljenost mogli da očekujemo u narednoj deceniji.

Broj profesorki na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu nije mnogo manji od broja profesora, ali je to izbor da se predaje, a znamo da su predavačka zanimanja tzv. “ženska”, čak u ovakvim profesijama, kaže naša sagovornica i objašnjava da se nije često sretala sa omalovažavanjem žena koje su u ovom sektoru, ali primećuje da su muškarci više usmereni na jednu oblast, imaju uže specijalnostii, dok žene imaju širinu i tzv. “soft skilove” (komunikacija, organizacija vremena, emocionalna inteligencija), koji nisu vrednovani, a koji su važni u timskom radu.

Biznisi koje su osnovale žene ređe propadaju

Srbija ima visok procenat zaposlenih žena u IT sektoru: čak 36.6% u odnosu na evropski prosek koji se u zemljama EU kreće između 20 i 23%. Najniži je u Velikoj Britaniji (19-22%) i Francuskoj (21%), ali treba imati u vidu da se broje sva radna mesta u ovoj industriji, što ne znači da se sve žene zaposlene u IT firmama i bave programiranjem, već rade i poslove koji nisu iz te struke, administrativne, marketinške, dizajnerske. Ne postoji precizna statistika koja bi odvojila i izbrojala žene koje se bave samo tehničkim poslovima u IT sektoru, a još je teže doći do podataka kako napreduju na poslu, i koliko ih je na vodećim pozicijama u firmama u kojima rade.

Ako govorimo o startapovima, broj žena koje ih pokreću u Srbiji je 17,8% od ukupnog broja startapova, i to je nešto više od svetskog proseka u kom je tek 15% žena. Niti se žene podstiču da pokreću startapove, niti postoji kultura poverenja kod ulagača, da svoj novac ulože u žensko preduzetništvo, iako su, i tose pokazuje, ideje koje su žene pretočile u posao, daleko uspešnije od muškaraca. Jasnije rečeno, biznisi koje su osnovale žene ređe propadaju.

Boli me, jer to primećujem i kod žena i kod muškaraca: pre će kolegi verovati na reč da je nešto dobro uradio, ili da nešto zna, nego meni. Muškarci imaju daleko više samopouzdanja, i često govore, i na intervjuima za posao, i u poslu da nešto znaju, iako ne znaju, dok žene razmisle, i kažu da ne znaju, ali se protrude da nauče. Samopuzdanje muškaraca je daleko veće, i samim tim im se više i veruje, objašnjava Andrea Ćirić iskustva koja je stekla.

U platama nema vidljive razlike, tvrdi ona, i objašnjava da su IT firme one koje donose promenu, mnogo se vodi računa o rodnoj ravnopravnosti, a ističe da na mestu gde ona radi postoji i precizna statistika poređenja plata žena i muškaraca, i da tu nema razlike. Ono gde se pravi razlika su stepenice od srednjeg ka višem nivou upravljanja u firmama, jer kako se ide ka višim pozicijama, sve je manje žena. One u senior menadžmentu tech kompanija na globalnom nivou čine 32 %, žene kao CEO (izvršne direktorke) u tech firmama čine 25.8 %, dok žene kao CTO (tehničke direktorke) zauzimaju tek 20.2 %. U Srbiji je samo 10% žena na poziciji CEO.

Problem nastaje i kada žene odu na porodiljsko odsustvo, jer u ovakvom svetu i industriji u kojoj se stvari prebrzo menjaju, godina odsustva je mnogo. To nije problem u firmi u kojoj radim, ali jeste u IT industriji. Mi imamo na poziciji “chief of staff” (šefa osoblja) ženu, i to mnogo znači, priča Ćirić, i zaključuje da se ceo IT svet menja, ali nedovoljno brzo.

Diskiminacija počinje u jeziku

No, živimo u svetu koji je diskriminatoran prema ženama, pa razni oblici seksualnog nasilja, uznemiravanja, nepriličnih šala, dobacivanja i iznošenja mizoginih stavova, makar oni bili i u formi pošalice, nisu retkost ni na jednom mestu u Srbiji. Zanimalo nas je kako je u IT svetu, i da li tu postoje razlike u odnosu na okruženje?

Seksualno uznemiravanje je sveprisutno: komentari tela, seksualne fore…U IT je to još i umanjeno kako je u drugim sferama, ali se pitam, ako je kod nas, u sferi u kojoj su svi visokoobrazovani tako, kako li je tek na drugim mestima, to ne mogu ni da zamislim.

Možda nedovoljno brzo, ali stvari se menjaju, zahvaljujući brojnim aktivistkinjama koje se za to bore u javnosti i što se o mnogim nejednakostima i diskriminacijama javno govori i ukazuje na anomalije.. U digitalnom svetu ovih dana je aktuelna osuda nepriličnih reklama koje je jedan muškarac iz Srbije, sa mnogo pratitelja na mrežama, plasirao javnosti. Te reklame su u formi skeča, šale, u njima, realno nema ničega što svakodnevno ne čujemo na poslu, na ulici, na zabavama, u društvu u kom se krećemo, ili u domaćim filmovima iz osamdesetih koji su stalno na programima. Ipak, svet se promenio, postoje stvari koje ne smeju glasno da se izgovaraju, i dobro je što je tako. Diskriminacija potiče iz jezika, važno je kako govorimo, kao i o čemu govorimo. Ohrabrujuće je da su u ovom slučaju, osim aktivistkinja, i udruženja koja se bave zaštitom žena i ravnopravnošću, reagovali i brojni muškarci, uglavnom iz IT i digitalnog sektora.

Napredak je veliki u poslednjih nekoliko godina, i moj put je bio mnogo lakši nego put moje majke. IT kompanije su fokusirane na ove teme, daleko više nego ranije, i to je ono što je dobro. Menja se sve, zaključuje naša sagovornica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari