Ništa mi se nije toliko dugo priviđalo,kao obećani bolji život. Bio mi je takoreći na dohvat ruke, ali, ni vrabac u ruci ni golub na grani. Bar je dugo trajalo: verovanje u obećanje partije (vlasti) stvaralo mi je priviđenje o boljem životu trajalo je neuporedivo duže nego razločarenje da se priviđenje ne ostvaruje.
Priviđalo mi se, u Titovo doba, da dolazi vreme pravde i blagostanja (radnička klasa i radni ljudi o svemu odlučuju); priviđalo mi se u Slobino vreme da narod niko ne sme da bije, ne samo u bukvalnom smislu, ali je tu otrežnjenje stiglo mnogo brže; u osamnaestostranačkoj vladi Koštunica-Đinđić verovao sam da ćemo slediti pozitivne evropske vrednosti, bolje raditi i bolje zaraditi… ali, kada sam, sa zakašnjenjem otvorio oči, ode sanak pusti. I dođe ovo današnje u kome mi se priviđa stvarni boljitak. Još ništa opipljivo nisam osetio, sem što mi je oduzet deo zarađene penzije, ali se nadam. Pored ostalog, nadam se i da će država uključujući opštinu i sve njihove službe, u liku javnih preduzeća, raditi u interesu građana, olakšavajući im život koliko mogu.Sa takvim razmišljanjima, obreo sam se u ovdašnjem javnom komunalnom preduzeću Vodovod i kanalizacija, sa pitanjem, mogu li da dobijem priključak na javnu vodovodnu mrežu. I gle čuda, revnosni službenici izvade iz fijoke papir i uruče mi ga. Lepo piše da moram pribaviti saglasnost mnogobrojnih drugih javnih preduzeća. A svaki odgovor na zahtev za saglasnost debelo se plaća. Valjda interni dogovor da tako jedni drugima dopunjavaju budžet.Zašto je sve to potrebno, pitam.- Da budemo sigurni da na traženoj lokaciji nema njihovih instalacija, jer ako bi smo ih oštetili, morali bi da im nadoknadimo velike troškove!Prisetim se da sam u svojoj poletnoj političkoj mladosti, kao odbornik u opštini, bio u nekoj komisiji za pregled elaborata o podzemnim instalacijama. Naime, ko god je u gradu zakopavao nešto u zemlju ili iskopavao, morao je to da prijavi, te je tako ustrojen dokument o svim podzemnim instalacijama. Pimenim im to, a revnosni službenici, trojica njih, u glas rekoše da je to bilo davno i da od toga nema ništa, nego,ako hoću da rešim problem, krenem od elektrodistribucije pa dalje.A zašto vi to ne obavite, naivno pitam.Uozbiljiše se činivnici,više im nije bilo do nadgornjavanja; pomislim da je bolje da ućutim da mi ne dodaju još neki uslov, kad, slučajno,na gore pomenutom papiru videh još jednu stavku: potvrdu JKP Vodovod i kanalizacija da ne dugujem po osnovu dosadašnjeg eventualnog korišćenja vode! Zamišljam napor da se ustane i ode do susedne kancelarije i proveri da li postoji dug. Tako moji sagovornici ne moraju da ustaju sa svojih zagrejanih stolica do isteka radnog vremena.Priviđa mi se da mi se sve ovo prividelo, a da je stvarnost drugačija. Podnesem zahtev, platim koliko je potrebno i u razumnom roku dobijem priključak na vodu. Već vidim dan u kome to postaje realnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


