Dan posle sahrane 44. poglavara Srpske pravoslavne crkve patrijarha srpskog Pavla teško je prognozirati kojim će kursem zaploviti brod SPC, koji je proteklih 19 godina pokojni patrijarh Pavle, prema sopstvenom priznaju „provlačio između Scile i Haribde“. Ono što je u ovom trenutku jedino izvesno, to je da je upokojenje patrijarha Pavla definitivno stavilo tačku na višegodišnja nastojanja pojedinih srpskih episkopa da se, mimo Ustava SPC, za života starog bira novi crkveni poglavar.
CINIČNI KOMENTARI
Iako su višednevni, gotovo neprekidni mimohod u beogradskoj Sabornoj crkvi pored kovčega sa patrijarhovim zemnim ostacima i prisustvo više od pola miliona ljudi na njegovoj sahrani tema za sociologe, jasno je da je narod pokazao šta misli i oseća prema patrijarhu Pavlu. Na vrhu SPC, ali u izvesnoj meri i na državi je da pokažu da li su razumeli „poruku“, dok naslednika pokojnog patrijarha koji bi, prema važećem crkvenom ustavu, na tron Svetog Save trebalo da stupi najkasnije za tri meseca, čeka nimalo lak zadatak da iskaže bar deo duhovnog i moralnog autoriteta svog prethodnika.
Bez obzira na muk, tugu i dostojanstvenost koji su pratili opraštanje od patrijarha Pavla, u javnosti nisu izostali ni cinični komentari da ga „sahranjuju oni koji su želeli da ga za života smene“. Sav teret i odgovornost za patrijarhovu sahranu bili su na Sinodu, čija je većina članova, sa izuzetkom vladike niškog Irineja, poslednjih godina dovođena u vezu sa „povlačenjem“ patrijarha Pavla i izborom novog poglavara.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (Radović), koji je sada izabran za mestobljustitelja – čuvara upražnjenog trona SPC, u pojedinim crkvenim krugovima sumnjiči se da pripada grupi „nestrpljivih arhijereja“, mada nikada javno nije podržao prevremene izbore za novog patrijarha. Iako je na prošlogodišnjem jasenjem Saboru proglašen za glavnog „krivca“ što je navodna patrijarhova molba za povlačenje odložena u arhivu, u delu javnosti njegove suze na vest o patrijarhovom upokojenju, koja ga je zatekla na polaganju kamena-temeljca za novi hram u zemunskom naselju Altina, doživljene su kao neiskrene.
Aktuelni portparol SPC episkop bački Irinej (Bulović) je takođe pod stalnom sumnjom šire, ne samo crkvene javnosti, da stoji iza gotovo svih dosadašnjih „varijanti“ za smenjivanje pokojnog patrijarha. Prema spekulacijama među političarima, on bi kao „kandidat iz senke“ za belu panu, u sadašnjim okolnostima, mogao da računa i na „pomoć“ državnog vrha. Istovremeno mnogi smatraju da na zvanični Beograd računa i episkop zahumsko-hercegovački Grigorije (Durić), ali preko „veze“ premijer RS – predsednik Srbije.
Vladika bački je, prema tvrdnjama crkvenih izvora, preuzeo na sebe kontrolu nad pripremama patrijarhove sahrane, jer je navodno, kako se nezvanično priča po kuloarima, bio nezadovoljan što je pre sednice Sinoda, samo nekoliko sati posle patrijarhovog upokojenja mitropolit Amfilohije s predsednikom Srbije preneo telo patrijarha Pavla sa Vojnomedicinske akademije u Patrijaršijski dvor, a potom i u Sabornu crkvu. Proteklih dana vladika Irinej bački, ipak je pokazivao, za njega do sada neuobičajenu, otvorenost prema medijima.
DATUM IZBORA
Vladika Grigorije, kao i episkop dalmatinski Fotije, poslednjih više od godinu dana javno su se zalagali za izbor novog poglavara za života patrijarha Pavla. Nezadovoljstvo vladike Grigorija saborskim odlukama kojima je potvrđeno da patrijarh Pavle ostaje na tronu Svetog Save do daljeg, postalo je opše poznato preko pisma koje je krajem 2008. uputio sabraći arhijerejima. Pomenuti episkopi svakako nisu jedini iz grupe „nestrpljivih“, ali su u poslednje vreme medijski „najistureniji“, a istini za volju svi oni su deo Sabora SPC, na čiji je sastav uticao pokojni patrijarh Pavle.
U vreme pisanja ovog teksta (petak pre podne) još se nije znalo kada će Sveti arhijerejski sinod doneti odluku o sazivanju izbornog sabora – u danima posle patrijarhove sahrane ili će čekati da prođe 40-dnevna žalost. Mada vladika Grigorije tvrdi da je „u medijima pogrešno shvaćena“ izjava njegovog sabrata iz „crkvene vlade“ vladike Irineja niškog da bi izbor 45. poglavara SPC mogao da sačeka redovno majsko zasedanje Sabora 2010, mnogi procenjuju da je to jedan od prvih signala da će „trka“ za belu panu biti ozbiljna i žestoka. U naredna tri meseca, a možda i duže bićemo svedoci završnice „predizborne kampanje“, koja u SPC traje gotovo od dolaska patrijarha Pavla na tron Svetog Save.
Odlazak patrijarha Pavla sa ovog sveta, u medijima je automatski otvorio neku vrstu prognoze za novog poglavara SPC. Imajući u vidu složenost odnosa unutar SPC, u kojima su isprepletene duhovne, bogoslovske, lične, delimično, mada ne i presudno, političke veze i razlike, kao i spekulacije o mogućoj „ispomoći“ države, mnogi u SPC smatraju da konačnu odluku treba prepustiti, crkvenim jezikom rečeno, Svetom Duhu.
ZADACI BUDUĆEG PATRIJARHA
Nezavisno od kadrovskog rešenja koje bi, prema Ustavu SPC, trebalo da bude poznato najkasnije do sredine februara, što pada oko praznika Sretenja Gospodnjeg, za koji su vezani mnogi važni događaji u srpskoj državnoj i crkvenoj istoriji, izborni sabor pokazaće pre svega da li je Crkva spremna da odgovorno razmisli šta su njene istinske potrebe i kakav joj je poglavar danas potreban ili će nadvladati narasle ambicije potencijalnih „favorita“ i „estradizacija“ kojoj je počeo da naginje deo episkopata.
Čak i u uslovima ustavne odvojenosti Crkve i države, od SPC se očekuju konkretni odgovori na mnogobrojna aktuelna crkvena, društvena i politička pitanja, koji više ne trpe odlaganja. Novi patrijarh suočiće se koliko odmah sa mnogobrojnim problemima – od očuvanja Crkve i naroda na Kosovu i Metohiji i pravoslavnog identiteta poverene mu pastve u globalnim svetskim procesima, imajući u vidu da evropske integracije nemaju alternativu u državnoj politici Srbije, do rešavanja makedonskog raskola, nastavka i mogućeg ubrzanja ekumenskog dijaloga, pre svega u odnosima sa Vatikanom, ali i socijalne i ekonomske bede koja se nadvila nad Srbijom.
Mnogi ukazuju na „simboliku“ da je patrijarh Pavle zauvek sklopio oči na dan kosovskih lokalnih izbora u koje su Srbi ušli razjedinjeni, a samo dan kasnije pošto su se predsednik Tadić i papa Benedikt XVI saglasili u Vatikanu da je vreme obeležavanja Milanskog edikta 2013. „idealno za dolazak poglavara Rimokatoličke crkve u Srbiju“.
O makedonskom pitanju posle izbora novog patrijarha
– Iako je vladika bački Irinej novinarima objasnio da u pravoslavnom svetu kanonski nepriznata Makedonska pravoslavna crkva nije pozvana i neće imati status zvanične delegacije na patrijarhovoj sahrani, na zaupokojenoj liturgiji velikodostojnike MPC predvodio je njen poglavar arhiepiskop Stefan. Portparol MPC mitropolit debarsko-kičevskii i pološki Timotej (Jovanovski) potvrdio je za Danas da je crkvenu delegaciju iz Skoplja na dan patrijarhove sahrane primio mitropolit Amfilohije.
– Ne znam ko je bio zvaničan, a ko nezvaničan na sahrani. Kod nas se na sahranu ne poziva. Susret s mestobljustiteljem SPC bio je kurtoazan, izjavili smo saučešće. To zaista nije bila prilika da se pominje pitanje statusa MPC. Očekujemo da će se razgovori MPC i SPC o ovom pitanju nastaviti posle izbora novog srpskog patrijarha – kaže mitroplit Timotej za Danas.
Sahrani patrijarha Pavla osim crkvenog, prisustvovao je i državni vrh Makedonije. Istog dana posle sastanka predsednika Srbije i Makedonije Đorđa Ivanova i Borisa Tadića, iz Tadićevog kabineta saopšteno je da su „predsednici ohrabrili nastavak crkvenog dijaloga u cilju rešavanja otvorenih pitanja, što je od velikog značaja za dalje unapređenje tradicionalno bliskih odnosa dva naroda“. Tadić je, kako se navodi, „pozdravio prisustvo državnih i crkvenih zvaničnika Makedonije na sahrani srpskog patrijarha Pavla“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


