Nova Vučićeva Vlada traži legitimitet za nemilosrdne ekonomske mere u floskuli da vođa od svog naroda neće kriti surovu istinu o katastrofalnom stanju, a za koje su krivi njegovi prethodnici. Po objavljivanju surove istine, razume se, sledi nužni „ljut lek za ljutu ranu“.

Konačan obračun sa šezdeset hiljada radnika preduzeća u restrukturiranju očekujemo za pet meseci, kad padne zabrana državnim poveriocima da se prinudno naplaćuju. Kakva je zapravo Vladina ekonomska politika i kakvi su joj kapaciteti da se bavi surovom stvarnošću Srbije, o tome već sada svedoči njena intervencija protiv radničkog bunta u vranjanskom Jumku.

Od 2004. godine, kada je započelo restrukturiranje preduzeća, radnice i radnici Jumka preduzeli su praktično sve što se preduzeti moglo da spreče propadanje: radili su, štrajkovali, podnosili krivične prijave za zloupotrebe u poslovanju menadžmenta kog je imenovala Vlada, predlagali kadrovska rešenja za menadžemnt koji bi po njihovom mišljenju vodio kompaniju bolje i odgovornije… Januara ove godine ponovo su ušli u štrajk, sa zahtevima da im se isplate zaostale zarade i doprinosi, da se smeni menadžment postavljen 2009. godine i imenuje novi, da se sprovede istraga o poslovanju kompanije, i drugo. Menadžment je reagovao progonom i pritiscima na radnike (predsednica ASNS i jedna od organizatorki štrajka Snežana Veličković dobila je otkaz), štrajk je prerastao u ulične proteste i okupaciju upravne zgrade, generalni direktor Zoran Stošić podneo ostavku. Pozivi radnika Vučiću i drugim članovima Vlade da dođu u Vranje ostali su bez odgovora. Od dvadesetak štrajkačkih zahteva, nova Vlada je „reagovala“ samo na jedan – imenovala je novog generalnog direktora, nakon što je Stošić sam otišao. Novi generalni direktor, bivši direktor Direkcije za izgradnju Vranja Goran Đorđević,postavljen je na predlog ostatka starog rukovodstva, čije su smene radnici takođe tražili. Brzo se ispostavilo da mu zadatak nije da napravi diskontinuitet sa radom svog prethodnika, već da je doveden je da završi proces započet 2004. godine. I dok mediji predstavljaju dolazak novog direktora kao ispunjenje štrajkačkog zahteva, Đorđević je upravi Jumka zapravo došao kao svež igrač sa klupe, da pojača pritisak na radnike u trenucima kada iscrpljujući štrajk traje više od četiri meseca. Na vest o imenovanju novog generalnog direktora, predsednik Nadzornog odbora Jumka Branislav Popović je izjavio: „Nastavićemo razgovore sa štrajkačima, ali ukoliko firma ne bude radila i, ukoliko imamo samo gubitke, postoji velika mogućnost da ni od države neće stići pomoć i da Jumko ode u stečaj“. Zbog štrajka, a ne zbog pljačke i propadanja na koje radnici godinama bezuspešno ukazuju?

Šta Vlada sprema radnicima preduzeća u restrukturiranju jasno je iz njenog postupanja u Jumku. Da li radnici spremaju odgovor, i kakav se odgovor može dati? Advokati Miloš Vučeljić i Tanja Nikčević, članovi našeg tima pravne pomoći radnicima i malim akcionarima u borbi protiv privatizacije, u ovom broju analiziraju mogućnosti da se kroz institucije sistema spreči donošenje propisa pogubnih po radnike. Zaključak ni malo ne ohrabruje. Bivši radnici rakovičkog Rekorda obaveštavaju nas da ni posle šest godina pljačke i poniženja u stečaju, nisu odustali od borbe za svoja prava. Štaviše, spremaju još jedan kontranapad.

Verujemo da ista upornost postoji i kod drugarica i drugova iz Jumka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari