„Samo su automobilske trke, borbe sa bikovima i planinarenje pravi sportovi. Sve ostalo su igre“, smatrao je Ernest Hemingvej. U skladu sa tradicijom, 6. jula u španskom gradu Pamploni počeo je festival San Fermin, čiju okosnicu predstavlja korida, zbog čega na hiljade turista dolaze da devet dana posmatraju prizore koje je opisao američki pisac, pustolov, ljubitelj lepih žena, lovac na krupne ribe i divljač u čuvenom romanu Sunce se ponovo rađa.
Iako nose duboke emotivne ožiljke iz Prvog svetskog rata, Hemingvejevi junaci, Džejk i Bret uspevaju da za trenutak osete radost života zahvaljujući religijskom i svečarskom karakteru fijeste. Istovremeno, Bret se prepušta strasti sa toreadorom, koji predstavlja otelotvorenje snage i muškosti (poput Madone u spotu Pokloni se).
Učesnici ovogodišnjih svetkovina tvrde da je sačuvana tradicija iz Hemingvejevog dela, mada se država bori sa ekonomskom krizom koja predstavlja jednu od udarnih tema u evropskim medijima. Uz povike Živeo San Fermin i ispaljivanje rakete zvane „čupinazo“ počela je „devetodnevna žurka“, a Španci i posetioci iz različitih delova sveta preplavili su centralni gradski trg. Crveni tonovi, koji simbolizuju plašteve kojim mašu toreadori, kao i prolivenu krv, bili su najzastupljeni, jer su ulicama tekli „potoci vina“, kojim su mladi posipali jedni druge. Narednog jutra počela je trka bikova, koja traje sve do 14. jula. Startna pozicija je Santo Domingo, gde se drže bikovi dopremljeni sa ranča Sebaga Gago, a krajnji cilj je arena za bikove. Ulice Starog grada, gde se održava trka koja traje oko tri minuta, ograđene su kako bikovi ne bi pobegli. Svakodnevno, šest borbenih bikova i dva krda goveda projuri putanjom do glavne arene.
Mada avanturisti tvde da se uzbuđenje koje osete dok trče ispred bikova ne može ni sa čim uporediti, takva praksa predstavlja sinonim za rizik. Ove godine probodeno je dvoje ljudi, a još petoro je lakše povređeno već prvog dana festivala. Upravo zbog velike opasnosti kojom se izlažu svi učesnici trke, protivnici koride smatraju da borba s bikovima predstavlja „najokrutniji spektakl koji obiluje krvlju“. Oni koji se zalažu za zabranu tih svetkovina takođe naglašavaju da nema ničeg dostojanstvenog u činjenici da ljudi daju novac i uživaju dok životinja koja im nije nanela zlo „krvari do smrti“. U tom kontekstu navode da se životinje podvrgavaju mučenju nekoliko dana pre borbe, kao i da se samo u Španiji godišnje ubije najmanje 24.000 bikova.
S druge strane, zagovornici koride smatraju da borba između hrabrog matadora, koji stavlja na kocku život, i „pomahnitalog bika“ predstavlja uzvišen prizor, duboko utkan u tradiciju Španije. Zanimljivo je da čak ni članovi vladajuće porodice nemaju usaglašen stav o ovom pitanju, budući da kraljica Sofija, za razliku od supruga, kralja Huana Karlosa i kćerke Elene, ne voli borbe s bikovima.
Pikadori, toreadori i matadori
Pre nego što bika puste u arenu drže ga najmanje 24 sata zatvorenog u mračnoj prostoriji, zbog čega životinju iritirana crvena boja kada izađe na svetlost, iako ne razlikuje boje. Iz tog razloga plaštevi (mante) kojima mašu matadori su crveni. Pikadori (picar = ubosti) na konjima ili bez njih, najpre zabadaju bodeže bikovima u leđa i vrat, kako bi ih nadražili, a istovremeno bik gubi krv, što publiku posebno veseli. Matador se zatim približava životinji noseći crveni plašt u ruci i praveći elegantne pokrete u pokušaju da izbegne bikove rogove. Za vreme te „igre“ publika uzvikuje „Ole“, što predstavlja bodrenje toreadora i podsticaj da jednim udarcem zada životinji smrtni ubod u srce, nakon čega bik pada. U tom trenutku toreador postaje matador (matar = ubiti).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


