U centru Guče u subotu tek poneki detalj je asocirao da će tu za desetak dana nastupiti ršum s elementima urnebesa, poznatiji kao Sabor trubača. Tri majstora, al ne trube, vise na krovu zgrade Načelstva, jedan brusi tendu kafane, treći se merdevinama pentra na trem … U kafani Dragačevo, odmah kraj spomenika trubaču, sede meštani, pijuckaju kafu, i slušaju lagani pop.


– Plašite li se svinjskog gripa – pitamo.

– Svinjskog… Šta plaše ljude, rasteraće nam najmanje 50.000 duša. Ma, sviraju oni… – odbrusio je mlađi Gučanin pominjući sviranje u nešto što nije truba.

I Adam Tadić, glavni operativac Sabora, direktor Centra za kulturu, sumnja u čudnovatu mešavinu pandemije i trube.

– Ljudi sa Sabora odlaze mahom s pandemijom dobrog raspoloženja, retko kad odlaze s virusima – ubeđeno je pričao Adam, naglasivši, onako usput: Drugo, imamo lek za svinjski grip! Postoji već 50 godina u Guči, a to su trubači i muzika. Taj recept prati određena ishrana, na primer vitamin C koga ima dosta u kuvanom kupusu, tu je i pečenje i rakija. Zbog toga mogu da kažem da gripa ovde neće biti – siguran je Tadić.

Dušan Ivanović, predsednik IO Ekološkog društva Guča, seća se da su nad Sabor bile nadnete razne opasnosti, mnogo veće od svinjskog gripa.

– Bombardovanje, kriza, sankcije… Ne znam, mislim da je ovde manja opasnost nego u drugim mestima – u Guči je zdrava hrana, zdrav život… Ja nemam strah – kaže Dušan.

U glavnoj ulici Gučanin Slobodan nalakćen na ogradu od pijace kaže da sve teže podnosi Sabore i bez gripa.

– Ja sam ovde preživeo svaki i dosta mi je. Samo su mi od tog čuda veliki troškovi. Svaki put moram da koljem prase, dođu prijatelji, poznanici, svak svrati. Kafa, ručak. A zaraditi tokom Sabora se može ali je to težak dinar. Jedino ko ima neku sobu da izda, al to je sve tri dana i gotovo. Ja sam bio izdavao sobe, ali to ti nije kao kad odeš na more. Nego sam izdao sobu gde ja spavam, dnevnu sobu, dečju sobu, pa smo mi ukućani spavali u kolima i kuhinji, a gosti u našim krevetima – priča on , a kolega dobacuje: Valja, ipak, što je ovde truba. Jer su nas inače svi zaobilazili. Ovako se malo čuje za nas, pre nisu znali ni da postojimo – kaže vozač motornih kolica.

Najveći deo novca sa Sabora ode iz Guče. Pokupe ga oni koji ovde dođu, rade, i odnesu ga u svoj grad. Ipak, vele meštani, da nije bilo Sabora ovo bi bilo jedno ubogo selo, bez vode, bez kanalizacije, bez asfalta, bez struje i uličnog osvetljenja, bez telefona – bez ičega! Ovako, zahvaljujući Saboru, život je podnošljiv.

Time je ponosan Nikola Niko Stojić, jedan od tri živa osnivača prvog sabora u oktobru 1961. godine.

– S te strane mi je drago. Žao mi je jedino što su tradicije prigušene. Mi smo progurali tradiciju i u vreme Tita. Tada je bila ideja da to bude predstava narodnog duha. Sad se to malo izrodilo, sad se priča o pivu i koliko je stotina hiljada hektolitara popijeno – kaže Stojić.

Iako je pola zemaljske kugle ubeđeno da svi orkestri na Saboru dolaze iz Dragačeva, u ovom kraju postoje samo – četiri orkestra dva iz sela Rti (poznato iz ukrštenica – selo kod Guče, tri slova), i po jedan iz Guče i Kotraže.

– Ja nisam profesionalni trubač. Ne može od toga da se živi. Kad ne sviram, ja sam zemljoradnik – priča Gvozden Rosić, šef orkestra iz Rtiju. Učestvovao je 18 puta na Saboru, ali uvek ima tremu: Znaš kako, gučanska pozornica je jedna od najtežih na svetu. Truba je težak instrumenat. Velike su vrućine kad nastupamo. Lim se ugreje, pa gubi zvuk. Mnogo publike, mnogo televizija, dva žirija, 15 orkestara iza pozornice… Mnogi kriju da imaju tremu, ja ne krijem. Imam – priča Gvozden, koji, čim se završi jedan sabor, počinje da vežba pesme za sledeći.

– Potrebno je vežbati bar jedno tri-četiri sata dnevno, i pre i po podne, i sa orkestrom i sam. To ti je ko kod svakog sportiste, ako se malo opustiš, ne treniraš, nema rezultata. Trubački orkestar je kao sportska ekipa – priča Gvozden, računajući da će se od 5. do 9. avgusta pristojno opariti: Može da se zaradi. Ima tu i bogatih ljudi, samo treba naići na njih. Nema tarife, ljudi bacaju pare šakom i kapom, većinom se i ne odradi taj novac koliko ti daju.

Gučani veruju kako u Srbiji nema nijednog čoveka koji nije bio na jednom od dosadašnjih sabora, manifestaciji, od koje je, po njima, stariji samo večiti derbi.

– A ako ga i ima – kažu- mi ga obavezno fotografišemo…

Feštu otvara Mrkonjić

Sabor će najverovatnije otvoriti ministar Milutin Mrkonjić – kaže Adam Tadić, dodajući da će ove godine biti održani koncerti Dejana Petrovića, Balkanike i Sanje Ilića i Bobana Markovića. Biće i koncert devet trubačkih orkestara iz inostranstva. Nastupiće, naime, trubači iz Amerike, Švajcarske, Kipra, Rumunije, Makedonije, Švedske, Slovenije, Francuske i Nemačke.

– Sve što Vlada i druge institucije budu preduzele povodom pandemije svinjskog gripa, ovde na Saboru, mi ćemo se toga pridržavati i pomoći im. Imamo nekoliko dežurnih sanitetskih vozila na svakom Saboru. Uvek je to bilo za ne daj bože, što kažu. Čoveka uhvati sunčanica, u nekim kasnim satima i piće. Spremni smo da pomognemo svakome – kaže Tadić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari