Prepune tezge crvenih plodova najlepših vrsta paradajza dočekuju goste u Lukinom Selu, nadomak Zrenjanina, gde su ove godine održani četvrti „Dani paradajza i ostalog povrća“. Ima li šta lepše od uredno poređanih, mirišljavih plodova koji će ubrzo završiti na nekoj od trpeza, a pre toga ih stručno ocenila komisija koja mora malo i da nagradi takmičare.

Prepune tezge crvenih plodova najlepših vrsta paradajza dočekuju goste u Lukinom Selu, nadomak Zrenjanina, gde su ove godine održani četvrti „Dani paradajza i ostalog povrća“. Ima li šta lepše od uredno poređanih, mirišljavih plodova koji će ubrzo završiti na nekoj od trpeza, a pre toga ih stručno ocenila komisija koja mora malo i da nagradi takmičare. U toplim julskim danima, na prašnjavoj banatskoj zemlji treba se malo i odmoriti. To znaju vredni paori i povrtari, koji su sa ponosom organizovali jednu poljoprivrednu manifestaciju i sebi u čast. Na zemljištu koje čini atar Lukinog Sela, naselja smeštenog u blizini beogradskog puta i Carske bare, ne mogu se gajiti intenzivne ratarske kulture. Zemlja nije prvog kvaliteta, pa su još starosedeoci, pre više od veka, započeli uzgajanje povrća. Priča se da su taj običaj ovde preneli doseljenici iz Bugarske, a on se održao, pa sada u Lukinom selu ima porodica koje se već treće koleno bave povrtarstvom. Pretežno mađarski živalj ukusno povrće gaji u plastenicima, pa se tokom cele godine odavde isporučuje roba na beogradske, zrenjaninske, novosadske i pančevačke pijace. Sa ponosom ističu da proizvode toliko povrća, da sve to može da apsorbuje samo prestonička potražnja i lanci marketa. Od ukupno 600 stanovnika u Lukinom Selu, njih 80 odsto bavi se povrtarstvom.

E, još da se dogovorimo

Do devedesetih godina prošlog veka povrće je odlazilo za Sloveniju, Hrvatsku i Mađarsku, posle sve za domaće tržište. Iz poznatih razloga. Ali, sada već stižu ponovo ponude za izvoz, ali povrtari nikako da se dogovore između sebe. Kada bi dogovora bilo o tome ko će kolike količine proizvesti, kupljena bi bila i hladnjača. Ovako, paradajzu pada cena i mi smo sada naterani da ga dajemo budzašto. Trenutno se paradajz prodaje za 20 dinara, a cene goriva, nadnica i prehrane su skočile pa se proizvodnja nije pokazala baš rentabilnom – kaže Ištvan Mesaroš.

– Povrće je proizvodio još moj deda, koji je robu nosio u Beograd. Tradiciju smo preuzeli i mi mlađi, uvodeći inovacije. Pre 30 godina počelo je gajenje u staklenicima, u početku su to bile male površine a sada skoro svi gajimo tako. Na to je uticao rad fabričkih pogona u blizini, ali i vremenski uslovi. Gajim paradajz, papriku, kupus, krastavce, patlidžan, tikvice, zelen i šargarepu na osam hektara zemlje i 2.000 kvadratanih metara plastenika. Ova zemlja je najpogodnija za paradajz i kupus, praziluk i luk. Toliko proizvoda imamo, da moramo robu da nosimo na sve strane. Nedeljno proizvedem vagon povrća – objašnjava Ištvan Mesaroš, povrtar iz Lukinog sela.
Dok objašnjava kako je sve počelo, Miloš Jelić iz Asocijacije za razvoj sela kaže da su meštani Lukinog sela svojevremeno konkurisali kod Agencije za rekonstrukciju sa idejom da naprave manifestaciju posvećenu paradajzu. Ideja je ostvarena, pa su počeli i Dani paradajza, ali još uvek valja poraditi kako bi ovde stiglo više učesnika iz zemlje i inostranstva. Cilj manifestacije je, ipak, zdrava hrana i razvoj seoskog turizma, kažu u ovoj Asocijaciji.
Svečanost u čast paradajzu održava se u glavnoj ulici Maršala Tita, ispred škole i rimokatoličke crkve. U špaliru su poređane tezge sa povrćem i ostalom robom, dok je na kraju reda velika šatra. Tu se služi ručak za sve goste, poslednjeg dana manifestacije. Meštani lepo obučeni, mnogi u nošnjama. Na programu narodne pesme i igre. Čuju se cimbala i citre, a mali dečak koji pokazuje umeće baratanjem bičem, po starim mađarskim običajima, izaziva buran aplauz. Skup ima i takmičarski karakter. Na Danima paradajza u Lukinom selu bira se najukusniji paradajz, sveži i kuvani i najlepša tezga. A evo i pobednika ovogodišnje manifestacije – Tibor Čonti, nagrađen za najuređeniji štand, Čaba Kelemen, za najukusniji sveži paradajz i Klara Kendereši, za najbolje kuvani paradajz.
Svašta se tu još našlo u Likinom Selu – na tezgama izloženi ručni radovi, prodaju se kolači i suveniri, med, voće…
– Pomažemo se međusobno i dolazimo u Lukino Selo već četvrtu godinu za redom. Uvek učestvujemo sa ručnim radovima i kolačima, pravljenim po staroj recepturi. Naš aktiv neguje tradiciju i običaje, i na to smo ponosni – kaže Savka Cvetić, predsednica Aktiva žena Ečka.
Na Danima paradajza u Lukinom Selu povrće se prodaje po popularnim cenama. Prava jagma ove godine vladala je za belim patlidžanom, a na tezgama su se mogla probati i slana i slatka peciva, kupus kifle, mekike i kolač od paradajza. E, to je nešto.
– To je starinski kolač, koji su pravile još naše bake. Pravi se jednostavno, kao klasičan patišpanj, u koji se dodaje malo soka od kuvanog paradajza. Zato je testo crvenkasto, a ukus sladi. Služi se posut šećerom u prahu – kaže Vukosava Jelić, predsednica aktiva žena Asocijacije za razvoj Lukinog Sela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari