I pored činjenice da sam relativno redovno pisala za Braničevo Danas, i obzirom da sam po prirodi sopstvenih ubeđenja i po suštini svog obrazovanja kritički usmerena prema društvenim zbivanjima i fenomenima (samo, moralno i umno defektni nemaju kritički odnos prema ovoj i ovakvoj stvarnosti), po formiranju ove riplijevske koalicije, obećala sam sebi da ću ( samo zbog jednog koalicionog partnera) biti krajnje strpljiva i nekritična u nadi da će se taj novi partner, koji je uzgred u kvantitativnom smislu najjači ( iz tog kvantiteta bi po zakonu verovatnoće morao da se iznedri i neki kvalitet) nametnuti, svojim znanjem, obrazovanjem, idejama i željom da pokaže superiornost u odnosu na netalentovane pedesetogodišnje vladare našeg nesretnog i po zlu čuvenog Požarevca.

Očito je da su moja razmišljanja bila potpuni promašaj, te se ispostavilo da ovi manjinski i davno izkompromitovani koalicioni partneri, sastavljeni od najnesposobnijih ikada viđenih kadrova, nameću svoje uzuse drugima.

Koliko je stravična ta slika, govori svaki pedalj našeg nesretnog i umirućeg Požarevca. U prilog iznetom razmišljanju, pade mi napamet onaj snežić koji je pao zimus, i o kojem se guslalo iz direkcije kao o Kosovskom boju. Budi Bog s nama.Da je đavo odneo šalu pokazuje i Braničevo Danas, gde iz broja u broj čitamo pismene zadatke mladog socijaliste B.S.Popovića koji nam deli moralne i istorijske lekcije, koristeći se često, vulgarnim i uvredljivim kvalifikacijama, koje su uvek precizno usmerene na politički nemoćne i bezopasne. Bilo bi lepo da se B.S.Popović pozabavi samokritikom i kritikom, sopstvene partije, a da ostavi na miru mrtve i žive koji ne snose ni trunku odgovornosti za haosčinu koju živimo.

Obzirom da B.S Popovića i lično poznajem, te da sa njim nemam nikakve neraščišćene račune, očekujem kao građanin, da kao istaknuti i dugogodišnji učesnik u vrhu lokalne vlasti, napiše koji tekst o osvedočenim neradnicima i nesposobnjakovićima iz svoje partije koji vode javna preduzeća, o neviđenoj prljavštini na ulicama, o perverzno unakaženoj najlepšoj zgradi Srbije, a koju je uzgred budi rečeno gradila jedna dinastija i to u 19. veku, razrovanim ulicama opasnim po život, o zapošljavanju i angažovanju penzionera u kulturi, socijalnoj politici i sl. Uzgred, za godine postojanja Braničeva Danas niko od nas saradnika nije slao svoje fotografije u cilju političkog i ličnog marketinga, niti je bilo ko sebe plasirao kao estradnu zvezdu, i pored činjenice da među nama ima lepih i pametnih istovremeno.U tom smislu prilažem i ja svoju fotografiju, ali drugačije motivacije, iz jednog jedinog razloga, da ne dođe do zabune ko je napisao ovaj tekst.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari