Iako se srpski muškarci svakog Osmog marta trude svim silama da damama koje su im drage kupe što raskošniji buket cveća ili nešto slično, ostaje činjenica da su mnoge od njih i dalje prinuđene da se bore za svoje mesto pod suncem. Od 1914. godine, kada su socijaldemokratske aktivistkinje prvi put proslavile ovaj praznik u našoj državi, Srbija je dočekala i ispratila mnoge vladare, društveni i kulturni običaji su se promenili, ali samosvesne žene i dalje tvrde da „nije lako s muškarcima“.


S takvim stavom gotovo sigurno bi se složila i Klara Cetkin, nemačka levičarka koja se vatreno zalagala za jednakost polova. Upravo zahvaljujući Klari i njenim hrabrim istomišljenicama, žene su dobile svoj praznik. Na Drugoj internacionali Cetkin je predložila da se 8. mart praznuje kao Dan žena, u znak sećanja na marš tekstilnih radnica koje su 1908. organizovale protestnu šetnju Čikagom i tražile bolje uslove za rad, kraće radno vreme i veće zarade. Međunarodni dan žena predstavlja i sećanje na požar koji se 25. marta iste godine dogodio u Njujorku. Tom prilikom izgorelo je 140 fabričkih radnica, uglavnom imigrantkinja.

Nažalost, stiče se utisak da mnogi današnji muškarci ne shvataju simboliku Osmog marta. Mada se tog dana ne može pronaći slobodno mesto u srbijanskim restoranima, budući da kavaljeri nastoje da obezbede „nezaboravan provod“ svojim „boljim polovinama“ i koleginicama, suština je u nečemu drugom. Bez ikakve zluradosti moramo da primetimo da muškarci neretko zaboravljaju na „sitnice koje život znače“ i tvrdokorno se drže tradicionalističkih načela preživelih iz prošlosti. Upravo iz tog razloga često pribegavaju uopštavanjima i tvrde da je moral žena „problematičan“.

Poput zlosrećnog danskog kraljevića Hamleta muškarci smatraju da je „slabosti ime žena“. Ne možemo a da se ne setimo i Otela, s obzirom na to da pouzdano znamo da se zaljubljene žene često suočavaju s ljubomorom pripadnika jačeg pola. Poput sirote Dezdemone, koja je platila glavom za greh koji nije počinila, niti nameravala da počini, prinuđene su da dokazuju svojim obožavanim muškarcima da nisu ni pogledale drugog. Slušajući takve priče, često se zapitamo gde nestadoše načela Banović Strahinje, viteza bez mane i straha, koji je oprostio sve grehe svojoj Anđeliji. Za razliku od Strahinjine supruge, koja je se, bogme, upustila u avanturu s obesnim Turčinom Vlah Alijom, današnje dame trpe muške prekore i onda kada nisu krive.

Mada je cveće simbol Osmog marta i ženske lepote, mnoge pripadnice lepšeg pola širom planete ne žive „život u ružičastom“. Pouzdano znamo da bi rado „trampile“ sve one osmomartovske karanfile, ruže i ostale primerke flore za nežne reči i poglede, malo češće. Žene iz našeg (novinarskog!) okruženja čak tvrde da ih karanfili asociraju na čuveni film Slobodana Šijana „Davitelj protiv davitelja“, a ne na romantiku. Prema rečima nekih bliskih drugarica, umesto bespotrebnog trošenja novca na cveće koje brzo uvene, muškarci treba da se trude da lepim gestovima učine da se dame svakoga dana osećaju kao da je Osmi mart i podsete ih „šta to beše pažnja“.

Ne znam da li postoji magična formula koja bi učinila da takvi snovi postanu stvarnost. Ipak, možda bi bilo delotvorno kada bi muškarci počeli da čitaju romane koje često podrugljivo nazivaju „ženskim“. Kada bi to činili, uvideli bi da se mnogo toga može naučiti na primeru gospodina Darsija i ostalih likova koji su usled ljubavi doživeli čudesni preobražaj. Ovaj engleski džentlmen prevalio je put od „gordosti i predrasuda“ do oličenja dobrote i blagosti. Možda bi trebalo i da primene taktiku provansalskih trubadura, otpevaju serenadu, ili izrecituju nešto poput „Zeleno, volim te zeleno“.

U današnjem svetu u kojem priče o lepim osećanjima zvuče pomalo anahrono, žene trpe i nasilje u porodici. Njihovi snovi o životu ispunjenom ljubavlju iščeznu onog trenutka kada umesto priželjkivanih poljubaca dobiju batine. Stoga, nimalo ne čudi podatak da „sigurne kuće“ imaju sve više stanarki. One koje su prinuđene da potraže utočište u takvim institucijama uglavnom tvrde da su „umorne od praštanja“.

Uprkos brojnim primerima koji govore o problemima s kojima se suočavaju žene, nadam se da će sve više muškaraca uvideti istinsku simboliku Osmog marta: Žene nisu ni slabiji ni jači, već ravnopravan pol! Takođe, verujem da će ljubav pobediti gordost i ljubomoru, ma kako to donkihotovski zvučalo. U to ime, Srećan nam Osmi mart!

Svima ravnopravno, a divni recept (i detaljan do u tančina) koji sledi za najbolju od svih torti na svetu, neka primeni onaj koji ima više smisla, afiniteta, talenta, volje i sastojaka – za mešenje prazničnog kolača. Bilo muškarac ili žena, potpuno je svejedno. Ističe prva decenija 21. veka, drugarice i drugovi moji!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari